Pogled iza kulisa daje nam naslutiti da WHO na zaobilazan način želi sprovesti pandemijski sporazum.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) godinama provodi strategiju za pripremu globalne zajednice za buduće pandemije. Ono što u početku zvuči kao razuman plan sve se više susreće sa skepsom.
Iza globalne inicijative za sprječavanje pandemija i razvoja novih cjepiva leži složena međuigra međunarodnih interesa koja također postavlja kritična pitanja. Tri nedavne publikacije WHO-a pružaju uvid u ovu dinamiku – i izazivaju sumnju jesu li ove mjere doista u interesu stanovništva.
Strategija “Jedno zdravlje” na summitu G20: tko stvarno ima koristi?
Kao dio nedavnog summita G20, četiri partnera WHO-a organizirala su sastanak na visokoj razini “Jedno zdravlje” zajedno s brazilskim Ministarstvom zdravstva.
Ovaj koncept odnosi se na pristup holističkog pogleda na zdravlje ljudi, životinja i okoliša. Zvuči razumno, ali može poslužiti i kao izgovor za uspostavu sveobuhvatne globalne zdravstvene kontrole.
Kritičari se boje da strategija “Jedno zdravlje” stavlja suverenitet nad nacionalnim zdravstvenim mjerama pod međunarodni kišobran, što bi u konačnici moglo ograničiti nacionalni suverenitet u zdravstvenim pitanjima u korist SZO-a i njegovih partnerskih organizacija. izvor
S obzirom na to, postavlja se pitanje hoće li se sporazum o pandemiji, koji je prvotno naišao na opće odbacivanje, sada postupno provoditi zaobilaznim putevima u obliku inicijative “Jedno zdravlje”.
Taj bi pristup globalnoj instituciji mogao dati previše kontrole – i pritom dodatno ojačati utjecaj međunarodnih farmaceutskih kompanija, koje su već ostvarile značajan profit od cjepiva tijekom pandemije.
Model za mlade: Strah od budućnosti ili ciljani utjecaj?
Paralelno, još jedan događaj WHO-a promovirao je globalni model za mlade kako bi motivirao mlade ljude da rade na boljoj prevenciji pandemije i pripravnosti. Od mladih ljudi, koje WHO opisuje kao “buduće vođe”, očekuje se da preuzmu odgovornost za “sigurnost svjetske populacije”.
Međutim, ova bi inicijativa mogla utjecati na mlađe generacije da podrže zdravstvenu strategiju koja je striktno orijentirana na WHO, a koja sprječava, a ne promiče razvoj nacionalnih, neovisnih zdravstvenih sustava.
Iako bi mladi ljudi trebali donijeti promjene svojim glasom, ostaje upitno štiti li se zapravo njihovo “samoodređenje” ili se ovdje prezentira narativ nalik SZO-u, koji u konačnici naglašava potrebu za centraliziranom prevencijom pandemije na račun osobne odgovornosti naroda i pojedinaca.
Nova mRNA cjepiva protiv endemskih bolesti: zdravlje ili posao?
U drugom izvješću s početka studenog, WHO navodi endemske patogene protiv kojih je hitno potrebno razviti nova cjepiva. Ovdje će se koristiti mRNA tehnologija za brzu proizvodnju učinkovitih pripravaka. Ali ne vide svi ovaj pristup kao napredak. Od pandemije COVID-19, na mRNA cjepiva se gleda kao na lijek protiv raznih zaraznih bolesti – ali njihovi dugoročni učinci do danas nisu dovoljno istraženi. Kritičari na SZO-ovom popisu endemskih bolesti vide prvenstveno jednu stvar: novi, potencijalno milijardu dolara vrijedan izvor prihoda za farmaceutske tvrtke.
Neki skeptici strahuju da se ovdje sprema buduće obvezno cijepljenje, u kojem bi cjepiva na bazi mRNA protiv brojnih patogena mogla postati norma. Umjesto oslanjanja na individualno prikladna rješenja i dokazane metode prevencije, čini se da je fokus sve više na sveobuhvatnim i unosnim strategijama cijepljenja, koje mogu više služiti interesima farmaceutske industrije nego stanovništva.
Zaključak: Pitanje kontrole
Ono što se na prvi pogled čini kao mjera predostrožnosti protiv budućih pandemija, moglo bi se, pobliže promatrati, pokazati kao strateška centralizacija globalne zdravstvene kontrole. Pristupom “Jedno zdravlje”, ciljanim uključivanjem mladih i širenjem mRNA tehnologije za endemske bolesti, WHO pokazuje kako bi trebala izgledati njezina globalna zdravstvena strategija. Ali put je tamo popločan pitanjima suvereniteta, transparentnosti i utjecaja međunarodnih farmaceutskih interesa. Skepticizam ostaje – i ne bi bilo prvi put da dobronamjerne zdravstvene inicijative također služe potpuno drugoj svrsi.
