Ovako počinje puzajuća eksproprijacija u Europskoj Uniji.
Iako je Hrvatska nažalost uvela euro, pa ju pritom njegov digitalni oblik izravno pogađa, može se pretpostaviti da će zemlje izvan eurozone biti obvezne uvesti digitalni ekvivalent svoje nacionalne valute ili prijeći na euro.
Na primjer, Švedska je puno dalje odmakla sa svojom digitalnom krunom nego ESB sa svojim digitalnim eurom. A među zemljama izvan eurozone, Danska je jedina zemlja u kojoj nisu provedena testiranja digitalne valute.
Dakle, samo je pitanje vremena kada ćemo se prilagoditi i slijediti EU u svakom pogledu. Uostalom, tko god nama vladao, uvijek će to biti netko tko je oduvijek s oduševljenjem pratio EU u sličnim stvarima.
Kao što već znate, EU je postavila cilj potrošnje od 2 bilijuna eura za sljedeći “šestogodišnji plan” – i naravno, građani će to platiti samo u obliku oporezivanja.
To uključuje i oporezivanje građana (posebno u obliku ugljičnih kredita) i oporezivanje tvrtki, koje kompenziraju povećane poreze višim cijenama proizvoda, otpuštanjima ili preseljenjem izvan EU-a.
Dakle, Bruxelles želi više novca, više moći, više kontrole: S novim poreznim modelom CORE i digitalnim eurom, tehnokrati EU duboko zadiru u nacionalne kompetencije i građanske slobode.
Ono što se maskira kao reforma zapravo je još jedan korak prema centraliziranoj fiskalnoj uniji EU – na štetu ekonomske slobode.
EU se tetura od jedne ideološke arogancije do druge – ovaj put se radi o novcu. Točnije: o još više novca iz džepova poduzetnika, građana i nacionalnih država.
Dva nedavna događaja pokazuju koliko je Bruxelles sada spreman ići kako bi se etablirao kao porezna i nadzorna država.
Prvo: Novi porez na dobit poduzeća u EU-u „CORE“
Europska komisija planira uvesti porez na promet za tvrtke s godišnjim prometom od 50 milijuna eura ili više – bez obzira na lokaciju – u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2028.-2034.
Novi „Korporativni resurs za Europu“ (CORE) ne bi se trebao temeljiti na profitu, već izravno na prodaji. To nije samo ekonomsko ludilo, već i frontalni napad na atraktivnost lokacije, ulaganja i nacionalni porezni suverenitet.
Oporezivanje na temelju prometa ekonomski je besmisleno i opasno – posebno u vrijeme krize ili za tvrtke s niskim maržama.
Posebno važno: Porez će se primjenjivati i na tvrtke izvan EU-a. To riskira da europske lokacije stavi u ogroman konkurentski nepovoljan položaj – i postane pravi poticaj za međunarodne tvrtke da napuste svoja ulaganja.
Nedostatak transparentnosti je također eksplozivan: prijedlog CORE-a je tiho i tajno proguran, a ne demokratski ispregovaran. Bruxelles sada djeluje kao fiskalna država u sjeni – bez obzira na suverenitet ili ekonomske razloge.
Prema Europskoj komisiji, proračun EU-a povećat će se s 1,211 na dva bilijuna eura, što je povećanje od 800 milijardi. Štoviše, izvorni prijedlog proračuna bio je za razdoblje od 7 godina, novi je samo za “razdoblje od šest godina”.
Drugo: Digitalni euro – trojanski konj kontrole
Ono što se prodaje pod krinkom „inovacije“ zapravo je nadzorni alat s ogromnim potencijalom za zlouporabu. Digitalni euro, prema ESB-u, namijenjen je samo „obnavljanju gotovine“.
Ono što počinje kao dodatak, međutim, često završi kao potpuna zamjena. Povijest nam daje za pravo. Dovoljan je samo događaj koji će pružiti izgovor za ukidanje gotovine – i ostat će samo digitalna valuta.
EU također planira „uvjetna plaćanja“ – transakcije koje će biti izvršene samo pod određenim uvjetima. Ovu značajku mogli bi upravljati vanjski dobavljači ili vladine agencije.
Drugim riječima, to je programabilnost za koju se prije tvrdilo da se neće koristiti u digitalnom euru. Pa naravno da hoće. Uostalom, to je glavni razlog zašto pojedine zemlje (ili u slučaju zemalja eurozone, ESB) uvode digitalne valute.
U budućnosti će, na primjer, biti moguće odrediti kada, gdje i na što možete trošiti svoj novac. Proračuni za CO₂, uvjetne socijalne naknade, crne liste, geofencing – tehnički to više nije problem.
Odavde je vrlo blizu samoj eksproprijaciji. Nećete imati ugljične kredite i visoke poreze? Uzet će vam imovinu. Nećete biti poslušni? Blokirat će vam neke od plaćanja.
To je napad na autonomiju privatnog sektora. I puno je suptilniji od današnjeg debankarstva. To je moć kontrole u digitalnom obliku.
Digitalni euro još uvijek ima nekoliko prepreka koje sprječavaju njegovo postupno ukidanje. Pitanje troškova ostaje neriješeno, kao i zaštita podataka, dostupnost izvan mreže i više novčanika.
EU se sve više udaljava od slobodnog tržišta, nacionalnog suvereniteta i građanina temeljenog na samoodređenju.
Porezni planovi poput CORE-a i digitalne valute poput programabilnog eura nisu napredak – oni su simptomi tehnokratskog centralizma koji se više ni ne pokušava pretvarati da je demokratski.
Ne treba nam porezni suverenitet EU, nikakve digitalne prisilne valute, nikakva nova birokratska vojska. Trebamo osobnu odgovornost, konkurenciju, lokalnu zaštitu i financijsku slobodu.
Međutim, ništa slično neće biti moguće unutar EU…
