Prijetnja u razmjerima izumiranja prijeti dramatičnim smanjenjem svjetske populacije, a većina ljudi o tome nema pojma.
Doslovno ubijamo sebe i sve oko sebe, a većina ljudi niti ne zna da se to događa. Ali čak i kad bismo uspjeli navesti sve da shvate prijetnju s kojom se suočavamo, bi li promijenili svoje ponašanje? Plastični proizvodi koje stalno bacamo ne nestaju magično. Umjesto toga, raspadaju se na sve manje i manje dijelove.
Danas postoje bilijuni i bilijuni nevjerojatno malih komada plastike poznatih kao “mikroplastika” koji su doslovno preplavili cijeli naš okoliš. Možda niste svjesni, ali mikroplastika sada čini oko 40 posto prašine u našim domovima. Svaki put kad pada kiša, mikroplastika pada s neba, naše tlo je prepuno mikroplastike, zrak koji udišemo pun je mikroplastike, a mikroplastika se nalazi u gotovo svemu što jedemo i pijemo. Nedavni članak koji je objavilo Sveučilište Yale govori o tome kako je mikroplastika postala sveprisutna…
Mikroplastika je otkrivena gotovo posvuda, od dna Mediterana do oblaka iznad planine Fuji , ali i u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i zraku koji udišemo. Kod ljudi je mikroplastika pronađena u plućima, placenti, testisima i koštanoj srži, kao i u krvi, urinu, sjemenu i majčinom mlijeku, između ostalog. Znanstvenici još uvijek proučavaju moguće učinke mikroplastike, za koju se pokazalo da oštećuje ljudske stanice.
Koliko god se trudili, nemoguće je pobjeći od onečišćenja mikroplastikom.
Ima je doslovno posvuda.
Nažalost, znanstvenici su otkrili da se mikroplastika nakuplja u našim tijelima.
Nedavna studija u Novom Meksiku čak je otkrila da se mikroplastika nakuplja u našim mozgovima …
Studija objavljena u svibnju bavila se rastućim razinama mikro- i nanoplastike (MNP) u okolišu i njihovim mogućim utjecajem na naše zdravlje.
Istraživači su ispitali te čestice nalik šrapnelima u ljudskim organima – posebno u jetri, bubrezima i mozgu – koristeći uzorke autopsije prikupljene u Albuquerqueu, Novi Meksiko, između 2016. i 2024. godine. Uzorci moždanog tkiva potječu iz frontalnog korteksa koji je odgovoran za apstraktno razmišljanje, kreativnost i motoričke zadatke.
Ako osjećate da ne možete razmišljati jasno koliko biste trebali, to bi mogao biti razlog.
Nažalost, to može biti i objašnjenje zašto cijelo naše društvo danas više ne može tako jasno razmišljati.
Kako prenosi CNN, znanstvenici koji su proveli ovu studiju otkrili su da uzorci mozga iz 2024. godine imaju 50 posto veću koncentraciju mikroplastike nego uzorci mozga iz 2016. godine…
Uzorci ljudskog mozga uzeti na obdukciji početkom 2024. sadržavali su više sitnih plastičnih krhotina od uzoraka uzetih osam godina ranije, prema preprintu objavljenom na internetu u svibnju. Preprint je studija koja još nije recenzirana i objavljena u časopisu.
“Koncentracije koje smo pronašli u moždanom tkivu normalnih osoba prosječne dobi od oko 45 ili 50 godina bile su 4800 mikrograma po gramu ili 0,5 posto težine”, rekao je glavni autor studije Matthew Campen, profesor farmacije u Regentsu.
Profesor farmaceutskih znanosti na Sveučilištu New Mexico u Albuquerqueu.
“U usporedbi s obdukcijskim uzorcima mozga iz 2016., to je oko 50% više”, kaže Campen. “To bi značilo da je naš mozak danas 99,5% mozak, a ostatak je plastika.”
U redu, pustimo ovo na trenutak.
Trenutačno je pola posto naših mozgova napravljeno od plastike.
To je loše, ali razmislite što bi se dogodilo da se količina plastike u našim mozgovima nastavi povećavati za 50 posto svakih 8 godina.
Ako se to stvarno dogodi, za 80 godina 28% naših mozgova bit će plastični i svi će biti mrtvi.
Računao sam više puta kako bih bio siguran da sam bio u pravu.
Prijavljeno je da je najčešća vrsta plastike koju su istraživači pronašli u tkivu ljudskog mozga polietilen…
Najčešća pronađena vrsta plastike bio je polietilen, a količine u mozgu bile su veće nego u drugim uzorcima tkiva. Prema knjizi “Microfluidics for Cellular Applications”, polietilen se proizvodi u velikim količinama i koristi u stvarima poput pakiranja, plastičnih vrećica, spremnika za pohranu i igračaka.
Plastični proizvodi koje svakodnevno bacamo sadrže vrlo opasne toksine.
Stalna izloženost takvim otrovima može imati vrlo ozbiljne posljedice.
Prema studiji objavljenoj na službenim stranicama NIH-a , “postoji jasna veza između izloženosti mikro- i nanoplastičnim česticama i pojave raznih vrsta raka”…
Ranije je objavljeno da su mikro- i nanoplastika potencijalno kancerogene/mutagene tvari koje mogu uzrokovati oštećenje DNA što dovodi do razvoja raka. Stoga se učinci izloženosti mikro- i nanoplastici na ljudsko zdravlje trenutno detaljno proučavaju kako bi se utvrdile jasne veze između tih tvari i zdravstvenih posljedica. Do danas je utvrđeno da postoji jasna povezanost između izloženosti mikro i nanoplastičnim česticama i pojave raznih vrsta raka. Stoga smo u bazama podataka PubMed, Web of Science i Scopus pretražili sve istraživačke radove koji se bave karcinomima koji bi mogli biti povezani s izloženošću nano- i mikroplastici. Naposljetku, u ovom smo članku raspravljali o nekoliko vrsta raka, uključujući hepatocelularni karcinom, rak gušterače, adenokarcinom kanala gušterače, rak žučnog kanala i neke karcinome povezane s endokrinim sustavom.
Vjerojatno ste primijetili da danas mnogo više ljudi obolijeva od raka.
Suočavamo se s neviđenom eksplozijom raka u našem društvu, a svake je godine sve gore.
Mnogo je razloga za ovakav razvoj događaja, a jedan od njih je onečišćenje mikroplastikom.
Druga studija provedena na miševima otkrila je da izloženost mikroplastici može dovesti do “ znakova kognitivnog pada sličnih demenciji ”…
Kako kaže Dr. Jaime Ross, neuroznanstvenica i docentica na Farmaceutskom koledžu Sveučilišta Rhode Island, odlučila je istražiti kako onečišćenje vode za piće miševa sitnim komadićima plastike može utjecati na njihove kognitivne funkcije, ali nije očekivala da će eksperiment puno uroditi.
No nakon samo tri tjedna, Ross i njezin tim otkrili su da je mikroplastika ušla u mozgove miševa i nadvladala robusne zaštitne mehanizme krvno-moždane barijere. Istraživači su proveli niz testova i otkrili da miševi izloženi mikroplastici pokazuju znakove kognitivnog pada slične demenciji.
Što se više plastike nakuplja u našem mozgu, to nam je teže jasno razmišljati.
Da stvar bude gora, u drugoj studiji, mikroplastika je pronađena u svakom pojedinom testisu ljudi i pasa koje su istraživači pregledali…
Nova studija otkrila je “sveprisutnu” prisutnost mikroplastike u testisima ljudi i pasa.
Istraživanje, objavljeno prošli tjedan u časopisu Toxicological Sciences, otkrilo je da svih 47 testiranih testisa pasa i 23 testisa ljudi sadrže mikroplastiku.
Rezultati sugeriraju da postoje moguće posljedice na mušku plodnost.
To bi moglo objasniti zašto je natalitet tako naglo pao u cijelom svijetu.
Ono s čime se suočavamo doista je globalna hitna situacija.
Kao što sam dokumentirao u svojoj knjizi ” Posljednja vremena ” , količina plastike koju proizvodimo u cijelom svijetu nastavlja se povećavati svake godine, zbog čega ova kriza eksponencijalno raste.
No čak i kad bismo odmah zaustavili proizvodnju plastike, sva plastika koju smo već bacili nastavila bi se razgrađivati desetljećima, pa će ukupan broj mikroplastike u našem okolišu nastaviti rasti bez obzira što učinili.
Vrijeme je da čovječanstvo prizna da je pogriješilo i da kolektivno pozove pomoć prije nego što bude prekasno.
Ali nećemo to učiniti, zar ne?
