Sada je u potpunosti jasno da novi pandemijski sporazum WHO-a uvodi globalističku medicinsku diktaturu pod krinkom ‘zdravlja’.
U utorak su države članice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) jednoglasno usvojile međunarodni “Sporazum o pandemiji”, kojim se praktički uspostavlja globalna medicinska diktatura vođena iz jednog centra – WHO-a. Sporazum je podržalo 124 zemlje, dok je 11 bilo suzdržano, a nijedna nije glasala protiv.
Iako se dokument površno poziva na suverenitet država (stranica 5), istovremeno formalizira koncept “Jednog zdravlja” (One Health) Ujedinjenih naroda, prema kojem je zdravlje ljudi, životinja i okoliša ujedinjeno pod centraliziranom globalnom kontrolom.
„Stranke će promovirati pristup ‘Jedno zdravlje’ prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemije, prepoznajući međusobnu povezanost ljudskog, životinjskog i okolišnog zdravlja… kroz integriranu, koordiniranu suradnju svih relevantnih sektora i aktera“, navodi se u dokumentu (str. 11).
Iza ove naizgled benigne formulacije, prema analitičarima, krije se mehanizam za globalno preuzimanje zdravstvenih sustava, posebno u kriznim situacijama.
Cijepljenje kao središnji stup odgovora na pandemiju
Riječ “cijepljenje” spominje se 12 puta u dokumentu, s jasnim naglaskom na masovno cijepljenje u slučaju sljedeće pandemije. Od država se očekuje da:
„…ojačati rutinske programe imunizacije, povećati ili održati visoku pokrivenost cijepljenjem, provesti dopunske kampanje i poboljšati javnu svijest o važnosti cijepljenja“, piše na 10. stranici.
Također, dokument predviđa provedbu kliničkih ispitivanja cjepiva i terapija u hitnim situacijama, uključujući razmjenu eksperimentalnih medicinskih proizvoda između zemalja (str. 15).
Formalno bez prisile, u biti centralizacija moći
Na papiru, WHO nema ovlasti izravno nametati zakonodavne mjere zemljama, poput obveznog cijepljenja ili zatvaranja granica.
„Ništa u ovom sporazumu ne ovlašćuje Tajništvo WHO-a ili glavnog ravnatelja da nameću ili mijenjaju nacionalne zakone ili politike država članica“, piše na stranici 28.
Međutim, kako kritičari primjećuju, prava moć ne leži u izravnim naredbama, već u stvaranju sustava u kojem države više ne upravljaju vlastitim odgovorom na krize, već slijede direktive nadnacionalne strukture.
Kontrola informacija i borba protiv “dezinformacija”
Sporazum također predviđa strogu kontrolu informacija tijekom pandemija:
„Potrebno je izgraditi povjerenje i osigurati pravovremenu razmjenu informacija kako bi se spriječilo širenje dezinformacija i stigmatizacija“, navodi se (str. 6).
To znači da države članice trebaju pratiti sve i cenzurirati sadržaj koji je protivan službenoj naraciji – što dodatno izaziva zabrinutost zbog slobode govora.
