- Sanja Marčetić
- Pixabay AI
Možda nikad prije nije bilo tako očito da se ljudima upravlja iz jednog centra metodama kontroliranog kaosa, masovne psihoze i polarizacije (podjelama).
Stalno napumpavanje šokova i kriza, od strane medija koji su glavno oružje protivničkog tabora, svakim danom sve je intenzivnije. Cilj je da se ljudi redovito vode iz krize u krizu, od jedne šokantne vijest do druge – i tako u krug. Baš zbog toga ne mogu reagirati na stvarnu opasnost, jer su pod stalnim pritiskom. Žrtve psihološkog nasilja.
Manji broj ljudi ipak je provalio ovaj u biti jednostavan, ali učinkovit model, dok većina ima osjećaj da se sve događa po snazi inercije. Tako funkcionira psihoza. Oni koji su zahvaćeni njome ne mogu donositi razumne zaključke, s obzirom da se nalaze u stanju panike.
Vidjeli smo kako je taj model funkcionirao za vrijeme Covida. No, jedan dio ljudi nije nasjeo na prevaru, već je ismijavao mjere i nevidljivog neprijatelja. Zbog toga danas imamo univerzalne priče koje diraju gotovo svakog, dijele ljude, šire kaos i pojačavaju psihozu.
Ubojstva Ukrajinke Iryne Zarutske i konzervativnog propovjednika Charliea Kirka najnovije su poslastice na globalističkom jelovniku. O tome nam lijepo govore brojni komentari tzv. ljevičara koji su popratili Kirkovo ubojstvo, a jedan od njih je naročito upečatljiv: “Sav normalan svijet se raduje ovome. Krepalo je govno fašističko. Jedan desničar i fašista manje. Ajmo sljedeći!” Ako to nije govor mržnje, ne znam što jest. Ovo je dno dna.
Je li Kirk stvarno ubijen ili ne i na kom prstu mu je bio vjenčani prsten u dotičnom trenutku, zapravo je manje važno. Bitno je da je neprijatelj postigao svoj cilj, a to je jačanje psihoze, podjela i mržnje te kaosa kojim nas kontrolira.
Jezik psihoze i polarizacije čuje se posvuda. Bez sumnje je najviše nazočan u medijima, ali gotovo u istoj mjeri i na društvenim mrežama. Iste fraze, ista mantra, isti matrix. Fašisti, komunisti, partizani, četnici, ustaše, ljevičari, desničari, svrstani u ratovima u očekivanju spasitelja, newageri i wokeri, ratnici svjetla, bijeli, rozi i žuti šeširi, galaktička federacija, raznorazni religiozni fanatici i svi ostali fanatici.
Svi se oni bore međusobno, braneći uloge koje im je neprijatelj dodijelio. Društvene mreže postale su otvoreno ratno žarište. Netko će možda sad reći da je lako teoretizirati, ali kako to prekinuti? Ima načina, no treba krenuti od sebe. Svatko sam na svom primjeru treba prestati s podržavanjem matrixa, pa tako i garniture koja stoji iza njega.
Osnovno je doći do spoznaje da ništa od toga ne postoji. Nema nikakvih ustaša ni partizana i nije ih nikada ni bilo, kao što nema ljevičara ni desničara. To su sve samo etikete koje neprijatelj lijepi na čelo ljudima koje je uspio zamračiti. I na taj način je tisućama godina vladao svijetom, stvarajući razdore na račun izmišljenih podjela.
Na nama je da se opredijelimo: Hoćemo li se zalagati za svoje vlastite interese ili ćemo i dalje raditi za njih, odnosno za interese klana koji vlada svijetom? Ako ćemo raditi za svoje vlastite interese, onda moramo odbaciti podjele, i to SVE, a ne samo one koje nam se ne sviđaju.
Mi se nalazimo usred globalne revolucije. Ona je u nama i među nama, ali se ne odvija na isti način kao što je bio slučaj s revolucijama starog kova prije nekoliko stotina godina. Međutim, može se završiti na isti način: u krvoproliću. Neprijatelj nas očigledno opet želi zavaditi, pa da se zakrvimo i poubijamo jedni druge. To mu je uvijek uspijevalo u prošlosti i zato pokušava ponovo na isti način. Iz tog razloga treba biti na oprezu, naročito sad kad je već vidljivo da je širenje rata u tijeku i da bi se lako mogao stvoriti i pred našim vratima.
Ili ćemo se spasiti zajedno i pobijediti ili ćemo potpuno potpasti pod njihovu vlast. Odluka je na nama.
