Još uvijek nisu odgovarali za ono što su nam radili za vrijeme Covid-a, a sada globalna elita želi još više moći, piše Sebastian Lukomski.
Jeste li zaboravili kakav je to bio osjećaj?
Ja nisam.
Nisam zaboravio prazne crkve. Tiha igrališta. Nogometne terene na kojima nije bilo nikoga.
Djecu koja sjede kod kuće, zure u ekran i pitaju kada će ponovno moći vidjeti svoje prijatelje.
Nisam zaboravio obitelji kojima je rečeno da ne mogu posjetiti svoje roditelje kada su im bili najpotrebniji.
Nisam zaboravio ljude koji su gubili svoje tvrtke. Gubili posao.
Govorili su im da ne mogu raditi, putovati ni normalno živjeti ako ne slijede naredbe ljudi koje nikada nisu izabrali.
I nipošto nisam zaboravio tko je napredovao dok ste Vi plaćali cijenu.
Dok ste se Vi brinuli za svoju djecu… oni su pregovarali o ugovorima.
Dok ste se Vi pitali možete li platiti račune… farmaceutske tvrtke brojile su milijarde.
Dok su obitelji bile razdvojene… globalne institucije stjecale su sve veći utjecaj na način života ljudi.
A šest godina poslije?
Još čekamo iskrene odgovore.
Prije samo nekoliko dana Anthony Fauci, čovjek koji je postao lice američkog odgovora na pandemiju, pojavio se pred Senatom Sjedinjenih Američkih Država kako bi odgovorio na pitanja o podrijetlu COVID-a i odlukama donesenima tijekom tih godina.
No prema „savjetu” svojih odvjetnika opetovano se pozivao na Peti amandman umjesto da odgovori na Vaša pitanja, unatoč tome što je pomilovan i ne može biti optužen ni za jedno nedjelo počinjeno između 2014. i 2024. godine.
Ponovno. I ponovno. I ponovno.
I dok ga sada optužuju za nepoštovanje Kongresa zbog odbijanja svjedočenja, Vi još niste dobili odgovore.
Nakon svega što su obitelji pretrpjele, kako se te globalističke elite usuđuju tražiti još više moći kada nam još nisu dale istinu, odgovore ni odgovornost koju zaslužujemo?
Upravo Vam zato danas pišem. Jer velika većina onih koji su profitirali na panici još nije odgovarala za posljednju pandemiju.
A istodobno isti globalni zdravstveni establišment i dalje pokušava izgraditi trajni međunarodni okvir za sljedeću „izvanrednu situaciju”.
Upravo zato Vi i ja već godinama vodimo borbu protiv Pandemijskog sporazuma SZO-a.
Ne zato što je to tek još jedan dokument sastavljen u Ženevi. Nego zato što nikada više ne želim da Vaša ili moja djeca prožive tu noćnu moru!
Znate, katkad još ne mogu vjerovati da i dalje vodimo ovu borbu protiv Pandemijskog sporazuma SZO-a.
Ova kampanja traje već godinama.
Putovanje za putovanjem u Ženevu, nacrt za nacrtom, rok za rokom.
I priznajem… umoran sam.
Moj je tim umoran. Znam da ste možda i Vi umorni.
Ali tada se prisjetim prošlog svibnja.
Sjećam se kako sam stajao ispred Ujedinjenih naroda tijekom Svjetske zdravstvene skupštine.
Sjećam se naših golemih skulptura od balona i prosvjeda kojim smo dočekivali izaslanike dok su pristizali.
Sjećam se Autobusa slobode koji je kružio oko zgrade UN-a s jednom nedvosmislenom porukom:
ZAUSTAVITE SPORAZUM!
Sjećam se sastanaka. Prosvjeda. Pritiska.
Bezbrojnih sati provedenih u praćenju pregovora, daleko od ljudi koji bi morali živjeti s posljedicama.
A onda je stigla vijest.
Nisu uspjeli… ponovno.
SZO u svibnju nije uspio uvjeriti dovoljno vlada da Vas zanemare i prihvate Prilog PABS, posljednju nedovršenu sastavnicu potrebnu da bi države mogle krenuti prema potpisivanju i ratifikaciji Pandemijskog sporazuma.
Trebali su doći s dovršenim okvirom. Umjesto toga stigli su podijeljeni, pod pritiskom i još nesposobni zaključiti dogovor.
Ne mogu opisati kakav je bio osjećaj u tom trenutku.
Nakon godina tijekom kojih su nam govorili da je taj projekt neizbježan… nakon što smo gledali kako ga moćne institucije, vlade i korporativni interesi podupiru svim silama…
…ponovno smo ih potisnuli!
A to ste učinili Vi, Mirjana.
Vi ste to učinili.
Svakim potpisom. Svakim eurom. Svaki put kada ste odbili okrenuti glavu.
Vaša je podrška dovela moj tim i mene pred ta vrata. Poslala je autobuse na ulice Ženeve. Omogućila nam je sastanke s izaslanicima, praćenje pregovora i javno suprotstavljanje tom procesu.
A Vaš je pritisak od tada već pomogao izboriti velike promjene.
Prijedlozi koji su se nekoć činili nezaustavljivima oslabljeni su, odgođeni ili znatno ograničeni.
Smanjili smo štetu.
Ali moram biti potpuno iskren s Vama:
Ne želim manje opasnu inačicu ovog sporazuma. Želim da se taj projekt profiterstva na panici potpuno zaustavi!
Jer će svaki međunarodni mehanizam koji danas uspostave sutra postati nov izvor pritiska na Vašu vladu, a sve kako bi se globalističke elite još više obogatile i ojačale.
Još jedna globalna agenda koja odlučuje o školi Vašeg djeteta. Vašem poslu. Vašoj crkvi. Vašim putovanjima. I, naravno… Vašim medicinskim odlukama.
A ti ljudi nisu prihvatili poraz.
Nakon neuspjeha u svibnju pregovarači su se u srpnju vratili na još dva tjedna.
Ni tada nisu završili.
Sada se od 14. do 18. rujna vraćaju u Ženevu na još jedan službeni krug pregovora.
Glavni direktor SZO-a Tedros Ghebreyesus upozorio je da „sljedeća pandemija neće čekati” te pozvao vlade da zadrže zamah i proguraju nedovršeni prilog.
Uzdrmani su, ali se ponovno okupljaju.
Tedros odbija dopustiti da ovaj projekt propadne.
Pritišće vlade da ove godine dovrše Pandemijski sporazum i ulaže više napora nego ikad kako bi ponovno pokrenuo globalni stroj koji ste Vi zaustavili.
I točno zna kako to učiniti.
Najprije se pregovarači u rujnu vraćaju u Ženevu radi još jednog pokušaja dovršetka nedovršenog sporazuma.
Zatim, samo nekoliko dana poslije, kampanju prenosi na najveću političku pozornicu na svijetu, Opću skupštinu Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Predsjednici. Premijeri. Ministri zdravstva. Međunarodne institucije. Zaklade koje podupiru milijarderi. Korporativni interesi.
Svi će se okupiti na sastanku na visokoj razini o prevenciji pandemija i pripravnosti, što je savršena prilika da okupe političku potporu, vrate zamah i udahnu novi život projektu koji je već trebao propasti.
Razmislite što to znači.
U Ženevi će pokušati popraviti tekst.
U New Yorku će pokušati obnoviti političku potporu.
Držat će govore. Rukovati se. Obećavati daljnju koordinaciju. Tražiti nove obveze.
I pokušati oživjeti projekt koji je propustio rok za rokom.
Jer su za njih ulozi golemi.
Ugovori vrijedni milijarde. Utjecaj. Financiranje. Nadzor nad sustavima koji se aktiviraju kada se proglasi sljedeća globalna izvanredna situacija.
Sve što mogu dobiti nauštrb Vaših sloboda.
Velike farmaceutske tvrtke nisu izgubile interes zato što su pregovori zapeli.
Imaju institucije. Imaju novac. Imaju ljude stalno raspoređene u Ženevi i New Yorku.
I računaju na jedno:
Da smo Vi i ja previše iscrpljeni za nastavak borbe.
Da ćemo nakon godina otpora napokon prestati motriti. Da nas mogu iscrpiti čekanjem.
Mirjana, ne mogu dopustiti da se to dogodi. Ne nakon svega što smo Vi i ja već žrtvovali.
Ne nakon svega što ste već omogućili.
Ne sada kada su napokon u uzmaku!
Naslovi se mijenjaju.
Ljudi se umaraju.
A iza zatvorenih vrata stroj se ponovno pokreće.
Ali CitizenGO se ne povlači. Bit ćemo spremniji nego ikad.
Ali za spremnost su potrebna sredstva.
Vaša će nam donacija omogućiti da:
- Pratimo svaki novi nacrt i amandman kada se pregovori nastave.
- Izvršimo pritisak na veleposlanike, ministarstva i nacionalna izaslanstva prije nego što utvrde svoja stajališta.
- Financiramo putovanja i sastanke s donositeljima odluka koji još mogu blokirati ili oslabiti sporazum.
- Pokrenemo kampanje brzog odgovora čim se pojavi nova opasna formulacija.
- Izradimo medijske i kampanjske materijale te organiziramo javne akcije koje će zadržati pozornost na ovom procesu.
- Pripremimo timove na terenu za sljedeće ključno sučeljavanje u Ženevi i New Yorku.
Tako Vaš dar stvara stvaran pritisak.
Dovodi nas u prostoriju u kojoj se odlučuje.
Zadržava nas na terenu.
Omogućuje nam djelovanje prije nego što SZO potajno ponovno stekne zamah.
Već znamo da to djeluje.
Vaša prethodna podrška pomogla je izboriti odgodu za odgodom, oslabiti tekst i zadržati Pandemijski sporazum nedovršenim.
Oni imaju milijarde, institucije i stalne lobiste.
Mi imamo ljude poput Vas.
Roditelje koji ne žele da njihova djeca ponovno prate nastavu sjedeći pred ekranom.
Bake i djedove koji više nikada ne žele biti odvojeni od svojih obitelji.
Radnike koji više nikada ne žele da im egzistencija ovisi o pokoravanju medicinskoj naredbi.
Ljude koji odbijaju dopustiti da strah postane izgovor za trajnu globalnu kontrolu.
Godinama smo ovaj sporazum gurali u uzmak.
Molim Vas… ne dopustite da sada stanemo.
Od srca Vam hvala što ste tako dugo vodili ovu borbu sa mnom. Znam da je bila iscrpljujuća. Ali predaleko smo stigli da bismo sada stali.
Sebastian Lukomski i cijeli tim CitizenGO-a
- S. Ovaj su sporazum trebali dovršiti još prije nekoliko godina.
Pa ipak… nisu uspjeli.
Ponovno.
To se dogodilo zato što ste odbili nestati.
Vaše su nas donacije dovele u Ženevu. Vaša je podrška održavala pritisak. Vaš je glas pomogao izboriti odgodu za odgodom i spriječio ih da dovrše Pandemijski sporazum.
Ali sada pripremaju povratak.
Sada nije vrijeme za povlačenje.
Sada je vrijeme da dovršimo ono što smo započeli.
