Sporazum o pandemiji bliži se kraju, a WHO trenutno potiče globalni sustav za patogene i upozorava na novu pandemiju.
U otvorenom pismu upućenom šefovima država i vlada G7, G20, BRICS-a i svim ostalim zemljama, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) povećava politički pritisak. Zajedno s brazilskim predsjednikom Luizom Ináciom Lulom da Silvom, poziva vlade da brzo završe preostale otvorene pregovore o sporazumu WHO-a o pandemiji. U središtu problema je sustav pristupa i dijeljenja koristi patogena (PABS) – međunarodni mehanizam za razmjenu patogena s pandemijskim potencijalom, bioloških uzoraka i podataka o genetskim sekvencama. Istovremeno, WHO upozorava da je u sljedećem desetljeću vjerojatna još jedna pandemija.
Vrijeme nije slučajno. Od 6. do 17. srpnja, delegati država članica WHO-a sastat će se u Ženevi kako bi pregovarali upravo o ovom neriješenom aneksu PABS-a. Tek nakon što se o tome postigne dogovor, pandemijski sporazum WHO-a može se u potpunosti usvojiti i potom ratificirati od strane država članica.
Prema WHO-u, PABS sustav je osmišljen kako bi se osiguralo da se novi patogeni mogu što brže dijeliti s laboratorijima i istraživačkim institucijama diljem svijeta. To bi trebalo ubrzati razvoj dijagnostike, cjepiva i lijekova. Istodobno, zemlje u razvoju trebale bi dobiti pravedniji pristup tim proizvodima u budućnosti – lekcija naučena iz nejednakosti tijekom pandemije COVID-19.
Ali upravo tu kritika počinje.
Planirani sustav značajno bi proširio međunarodnu razmjenu uzoraka patogena i podataka o genetskim sekvencama. Kritičari stoga dovode u pitanje hoće li to također povećati rizike. Što više laboratorija diljem svijeta dobije pristup patogenima ili njihovim genetskim nacrtima, to će se ti uzorci češće morati transportirati, obrađivati, pohranjivati i analizirati.
To postavlja temeljna pitanja o biološkoj sigurnosti: Povećava li takav sustav potencijalno rizik od laboratorijskih nesreća, slučajnih ispuštanja, krađe bioloških uzoraka ili zlouporabe? Zlouporaba podataka o sintetičkim sekvencama ili kibernetički napadi na odgovarajuće baze podataka također se godinama raspravljaju u stručnim krugovima.
Nadalje, podrijetlo pandemije COVID-19 ostaje nejasno. Rasprava o mogućoj laboratorijskoj nesreći podigla je globalnu svijest o potencijalnim posljedicama čak i jednog sigurnosnog incidenta. U tom kontekstu, poziv na još intenzivniju globalnu razmjenu potencijalno opasnih patogena nekim se promatračima čini kontradiktornim.
WHO, međutim, tvrdi da samo brza međunarodna razmjena informacija i uzoraka može pripremiti svijet za sljedeću pandemiju. Bez te razmjene, cjepiva, testovi i lijekovi ne bi se mogli razviti na vrijeme.
Istovremeno, ostaje ključno pitanje: Tko će u budućnosti kontrolirati pristup uzorcima, genetskim podacima i rezultirajućim proizvodima? PABS sustav namijenjen je preciznom definiranju tih pravila. Kritičari se, međutim, boje da će to stvoriti globalnu infrastrukturu čije bi implikacije mogle daleko prevazići pripremljenost za pandemiju.
Jedno je sigurno: svojim otvorenim pismom WHO jasno daje do znanja da želi što prije finalizirati sporazum o pandemiji. Hoće li države članice slijediti taj primjer odlučit će se na pregovorima u Ženevi. No, također je jasno da se rasprava više ne odnosi samo na zdravstvenu politiku, već i na biosigurnost, nacionalni suverenitet i pitanje koliko bi međunarodne strukture trebale biti uključene u suočavanje s biološkim rizicima u budućnosti.
