Svjetska banka vladama pruža nacrt za digitalne novčanike s identitetom – od potvrda o cijepljenju pa sve do bankovnih računa.
Svjetska banka potiče uspostavu sustava digitalnog identiteta diljem svijeta. Novi vodič od 27. listopada 2026. pokazuje vladama kako mogu uvesti digitalne novčanike na nacionalnoj razini i povezati ih s državnim i privatnim uslugama. Mogućnosti primjene obuhvaćaju osobne iskaznice i bankovne potvrde, zdravstvene podatke te potvrde o cijepljenju. Time se stvara tehnička osnova za sustav u kojem bi digitalni identitet mogao sve više određivati kojim se uslugama ljudi mogu koristiti.
Kako je 6. studenoga izvijestio informativni portal The Sociable, Svjetska banka objavila je, zajedno sa svojom inicijativom „Identification for Development” (ID4D), novi vodič pod naslovom „Digital Wallets: Implementation – Practical Guidance for Deploying Wallets at National Scale”. Dokument je izričito namijenjen vladama i opisuje kako bi digitalne novčanike za identitet trebalo uvesti kao sastavni dio sveobuhvatne digitalne infrastrukture.
Pritom je riječ o mnogo više od elektroničke osobne iskaznice na pametnom telefonu. Svjetska banka opisuje digitalne novčanike kao temeljitu promjenu u načinu upravljanja osobnim identifikacijskim dokumentima i njihova dijeljenja. U budućnosti bi različite državne i privatne institucije trebale moći izdavati digitalne potvrde i ovlaštenja, provjeravati ih te ih međusobno razmjenjivati primjenom zajedničkih tehničkih standarda.
Moguće primjene vrlo su široke: državna tijela mogla bi izdavati rodne listove i osobne iskaznice, visoka učilišta potvrde o obrazovanju, banke potvrde o vlasništvu računa, a zdravstvene ustanove recepte ili rezultate pretraga. Tome se pridružuju potvrde o zaposlenju, registracije poduzeća, karte za prijevoz i drugi osobni dokumenti. Prema Svjetskoj banci, raspon mogućih digitalnih potvrda u načelu je gotovo neograničen.
Posebno je zanimljivo to što se digitalne potvrde o cijepljenju izričito navode kao jedan od mogućih načina primjene. Vodič kao primjer navodi pristup javnim događanjima tijekom pandemije, pri čemu bi se mogla koristiti digitalna potvrda o cijepljenju. Tako se instrument poznat iz razdoblja pandemije koronavirusa ponovno pojavljuje u planovima za buduće sustave digitalnog identiteta.
Svjetska banka te novčanike smatra dijelom takozvane „Digital Public Infrastructure” (DPI), odnosno digitalne javne infrastrukture. Ona se temelji ponajprije na trima područjima: digitalnim identitetima, elektroničkim sustavima plaćanja i sigurnoj razmjeni podataka. Te bi komponente trebale funkcionirati povezano te obuhvaćati i državna tijela i privatna poduzeća.
U tu svrhu Svjetska banka preporučuje međunarodno ujednačene tehničke standarde, među kojima su W3C Verifiable Credentials, OpenID4VC i ISO 18013-5. Sustavi bi trebali biti oblikovani tako da se digitalne potvrde mogu koristiti između različitih pružatelja usluga digitalnih novčanika i preko državnih granica. Pritom vlade više ne bi nužno morale same upravljati svim komponentama, nego bi koordinirale mrežu izdavatelja, provjeravatelja, tehnoloških poduzeća i pružatelja usluga povjerenja.
Jedna od posebno osjetljivih funkcija jest mogućnost opoziva digitalnih ovlaštenja. Vodič izričito obrađuje postupke kojima se, primjerice, osobne iskaznice ili putovnice mogu proglasiti nevažećima te ažurirati odgovarajući popisi blokiranih dokumenata. S tehničkog je stajališta to nužno, primjerice u slučaju izgubljenih dokumenata ili dokumenata kojima je istekao rok valjanosti. Istodobno se postavlja pitanje kakve bi posljedice takvi mehanizmi mogli imati ako se sve veći broj društveno važnih usluga počne uvjetovati posjedovanjem valjanih digitalnih potvrda.
Svjetska banka i uključene organizacije ističu prednosti: manje birokracije, sigurnije provjere identiteta, jednostavniji pristup uslugama i veću kontrolu korisnika nad dijeljenjem vlastitih podataka. Tehnički standardi u načelu omogućuju i provjere uz minimalno otkrivanje podataka, bez potrebe za objavljivanjem svih osobnih informacija.
Međutim, te mogućnosti zaštite ne daju odgovor na sva društvena pitanja. Tko će ubuduće odlučivati koje su potvrde potrebne za pristup određenoj usluzi? Što će biti s ljudima koji nemaju pametni telefon ili valjani digitalni identitet? I kako spriječiti da dobrovoljni sustavi u svakodnevnom životu zapravo postanu preduvjet za sudjelovanje u društvu?
Da taj razvoj nipošto nije ograničen na pojedine zemlje, pokazuje Europska unija. Prema važećoj uredbi EU-a, države članice do kraja 2026. moraju staviti na raspolaganje najmanje jedan europski digitalni novčanik za identitet. Njegovo korištenje trebalo bi ostati dobrovoljno, a moraju biti osigurane i alternativne mogućnosti pristupa. Ipak, očekuje se da će ti novčanici ubuduće biti prihvaćeni u brojnim javnim i privatnim područjima.
Usporedno s time, Svjetska zdravstvena organizacija u ožujku 2026. predstavila je vlastitu inicijativu za širenje digitalnih zdravstvenih novčanika. U početku bi međunarodne potvrde o cijepljenju trebale postati dostupne u digitalnom obliku, a poslije i druge zdravstvene informacije. Riječ je o zasebnom programu koji, međutim, jasno pokazuje isti trend prema standardiziranim i međusobno kompatibilnim digitalnim potvrdama.
Novi vodič Svjetske banke tako pokazuje kako bi od pojedinačnih digitalnih dokumenata trebala nastati sveobuhvatna infrastruktura identiteta koja povezuje državna tijela, banke, poslodavce i druge pružatelje usluga.
Tim se dokumentom ne uvodi globalni sustav društvenog kreditiranja niti obvezni svjetski digitalni identitet. Međutim, sustavno se razvijaju tehnički preduvjeti za sve snažnije povezivanje identiteta i pristupa uslugama.
