SZO uz pomoć lažnih tvrdnji želi realizirati pandemijski sporazum koji bi služio kao glavni alat kontrole i profita.
Delegati na nadolazećem zasjedanju Svjetske zdravstvene skupštine u Ženevi suočavaju se s ključnim izborom – hoće li potpisati Sporazum o pandemiji, koji se temelji na dokazivo lažnim tvrdnjama.
WHO tvrdi:
– Pandemije postaju sve češće
– Očekuje se ogroman povrat ulaganja ako ih spriječimo
– Covid-19 je prirodnog podrijetla i primjer je “neizbježne katastrofe”
Međutim, sve ove tvrdnje su lažne. Pandemije su na jenjavanju, a stvarne prijetnje poput tuberkuloze, malarije i HIV-a uzimaju daleko veći danak.
- Više od 600.000 djece umire od malarije svake godine.
- U 2018. godini tuberkuloza je uzrokovala gubitke od 580 milijardi dolara.
- HIV i druge kronične bolesti svakodnevno odnose mlade živote.
Ove bolesti su nekada bile prioritet – sada su gurnute u drugi plan.
Aktivistica za zaštitu žena Elena Ramaljo javno je kritizirala medije zbog ignoriranja ključnih činjenica:
„Nijednog spomena identiteta napadača u cijelom tekstu“, napisala je.
Sindikalni predstavnici policije ukazuju na širi problem: kulturne modele koji podcjenjuju žene, sve češće nasilje među mladima, kao i pad društvenih vrijednosti. Pozivaju na jačanje policijskih kapaciteta i edukaciju o pristanku.
Umjesto ulaganja u higijenu, prehranu, osnovno zdravlje i otpornost stanovništva, WHO promovira karantene, nadzor i masovno cijepljenje kao model.
Nekad neovisna i vjerodostojna, WHO je sada postala produžetak privatnih interesa farmaceutskih i biotehnoloških divova. Umjesto da se bavi stvarnim uzrocima smrti, WHO se usredotočuje na profit i strah.
WHO koristi neutemeljene tvrdnje i fantastične projekcije kako bi opravdala ulaganja u pripravnost za pandemiju. Na primjer, povrat ulaganja u njihovu pandemijsku agendu predviđa se čak 700 puta veći, što se lako može smatrati prijevarom.
Agencija za pandemije postala je način da se od javnog zdravstva napravi industrija. WHO više ne daje prioritet borbi protiv smrtonosnih bolesti koje svake godine odnose milijune života, već umjesto toga promiče karantene, masovno cijepljenje i nadzor kao ključne točke zdravstvene strategije.
SAD su izašle iz ovog procesa, ali nastavljaju promovirati iste lažne narative. Iako se mnoge zemlje još uvijek pokoravaju pritisku, prava prijetnja ne dolazi od budućih pandemija, već od korporatizacije zdravstva i kontrole društava.
Ovaj sporazum o pandemiji nije samo globalna prijetnja – on je opasnost za svjetski zdravstveni sustav. Nadamo se da će nedostatak povjerenja i neprihvaćanje ovog sporazuma od strane većine zemalja spriječiti njegovu provedbu.
Sporazum je pokušaj legitimizacije pandemijskog industrijskog kompleksa i korištenja zdravstva kao pokrića za centralizirani protok moći i novca.
SAD su formalno izašle iz ovog procesa, ali i dalje guraju iste narative u pozadinu. Većina vlada se boji suprotstaviti tome, jer su mediji na strani te agende.
U Ženevi će najvjerojatnije pobijediti bajka o pandemiji. No, ostaje nada da će pad povjerenja i nedostatak potpisa onemogućiti provedbu ovog sporazuma.
Prava promjena zahtijevat će drastičnu promjenu u pristupu međunarodnoj suradnji u zdravstvu.
