- Sanja Marčetić
- Arhiva portala Epoha
Mnogi od članova u udrugama i organizacijama kao što su WEF, Grupa Bilderberg, Trilaterala, CFR itd., samo su privatne osobe koje nigdje ne vladaju i nitko ih nikada nije izabrao.
Primjerice, WEF je nevladina udruga (NGO), registrirana u Švicarskoj. Poput svih ostalih gore navedenih, ona ne reprezentira vladu niti bilo koju drugu parlamentarnu strukturu moći. Prema tome, nitko ih nije ovlastio da odlučuju o budućnosti čovječanstva, a to im je glavna preokupacija. Baš zato sto to rade, i još k tome uživaju respekt i dobivaju medijsku i drugu podršku, jasno je da ih je netko ipak morao ovlastiti.
Da ne postoji netko iza njih tko ih štiti i podržava, ne bi imali snage potkopavati vlade, određivati pravila igre i nametati svoju viziju budućnosti čovječanstva, a još manje bi bili u stanju pokretati depopulacijske procese u svijetu i držati Zemlju u stalnom ratnom stanju koje se naravno mijenja, ali nikad ne prestaje.
Potpuno ista stvar je i s kakti demokratski izabranim vlastima u državama, uključujući i oporbu. Da nisu dobro zaštićeni od tih istih koji štite cijelu mrežu, već odavno bi pali, naročito u zemljama gdje su praktički stalno na udaru svojih nezadovoljnih građana. Ali ne. Stoje čvrsto sve dok su potrebni na svojim funkcijama, a kad odrade posao, obično budu bogato nagrađeni, cesto i prebačeni na neko drugo i još isplatnije mjesto.
Sve nam to govori da iza svih njih mora postojati netko tko se ne pojavljuje u javnosti i ljudi poput Ickea tu pozadinsku strukturu definiraju kao točno određeni klan ili sektu. Do te garniture se treba doći ukoliko se ne želi i dalje nasumice lupati u mraku i oslanjati se na zakon vjerojatnosti, po kojem bi ih, ako lupimo sto tisuća puta, jednom ipak trebali pogoditi.
Što točno znaci “doći do njih”? To ne znači samo baratati određenim imenima kao što su Orsini, Medici, Rothschild, Rockefeller itd. Potrebno je pronaći njihove predstavnike u ovom vremenu, pod tim imenima ili nekim drugim, i uz to otkriti poveznice s cijelom mrežom koju drže pod kontrolom. Iako su oni učinili sve da bi se držali u diskreciji, moramo pronaći načina da ih izvučemo na svjetlo dana.
To treba učiniti kako ne bi i dalje ganjali duhove i sablasti, umjesto stvarne protivnike. Kao što je Sun Tzu istaknuo u knjizi “Umijeće ratovanja”, treba poznavati sebe i neprijatelja. Ako tog znanja nema, uvijek se gubi.
Sve nam to govori da “ONI” više nije dovoljno. Treba kopati dublje i doći do onih pravih koji povlače sve konce. Stalno upućivanje na neke tamo koje ne možemo imenovati, ili pak ne možemo dokazati da stoje iza svega, samo nam narušava kredibilitet.
Ispadamo neozbiljni pred većinom, ali i slabi u vlastitim očima. Osim toga, izlažemo se opasnosti. Ako nemamo znanje o neprijatelju, a on ima o nama, onda smo lak zalogaj za njega. Vidimo i sami da je rat svih protiv svih već odavno na snazi. U takvoj situaciji vrlo lako je uvući cijele narode u međusobne okršaje, kao za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Ako bi im to uspjelo, mi bi opet iskrvarili, a “ONI” bi se po običaju izvukli – još jači i bogatiji.
