Ugledni pravnik dr. Christian Presoly upozorava na ozbiljne izmjene pandemijskog sporazuma koje je WHO napravio protivno propisima.
Trenutno je interes ljudi usmjeren na proxy teme i nitko ne obraća puno pozornosti na ono što se događa u WHO-u. Nedavno se priprema ne samo odobrenje Pandemijskog sporazuma, već će za nekoliko mjeseci na snagu stupiti i izmjene Međunarodnog zdravstvenog pravilnika odobrenog u proljeće.
Dana 1. lipnja usvojene su izmjene Međunarodnog zdravstvenog pravilnika WHO-a – protivno propisima, kako kaže odvjetnik dr. Christian Presoly.
U ovom članku analizira promjene MZP-a i njihove posljedice.
Zdravstvena diktatura WHO-a , koja glavnom direktoru WHO-a Tedrosu Adhanomu Ghebreyesusu daje ogromnu moć, stupit će na snagu za sedam mjeseci. Sada ostaje samo otpor država članica! Ali za to je ostalo još samo pet mjeseci.
WHO već dugo planira enormno povećanje ovlasti svog glavnog direktora. Na užas mnogih, WHO je napravio ove dalekosežne promjene na svojoj 77. Svjetskoj zdravstvenoj konferenciji 1. lipnja 2024. Sada su usvojeni i zdravstveni propisi.
Protiv pravila, budući da bi se predložene izmjene morale dostaviti državama članicama na razmatranje najmanje 4 mjeseca prije glasovanja.
Međutim, nacrt amandmana za glasovanje 1. lipnja sve do nedavno je više puta mijenjan, pa je zbog toga propušten rok od četiri mjeseca. Na promjene su se ipak odlučili jer WHO očito smatra da se ne moraju pridržavati vlastitih propisa, a to je vrlo zabrinjavajuće.
Promjene u zdravstvenim propisima su ozbiljne :
- U budućnosti bi glavni direktor WHO-a trebao moći odlučiti postoji li pandemija.
- On sam bi trebao moći odlučiti koje će mjere biti poduzete. Mjere se kreću od poznatih lockdowna, odnosno zabrane napuštanja vlastitog doma, do obveznih zdravstvenih mjera poput cijepljenja i sl.
Ne postoje mehanizmi revizije: čak i ako postane jasno da je odluka glavnog direktora WHO-a pogrešna, ne može je poništiti neovisni sud ili komisija stručnjaka.
U WHO-u doista postoje komisije sa stručnjacima, ali:
- O tome tko će sjediti u odborima odlučuje glavni direktor SZO.
- I čak točno navode na koje vrijeme.
- Unatoč svim tim utjecajima, odluka je isključivo na glavnom direktoru WHO-a.
Stoga Komisije sigurno nemaju kontrolnu funkciju nad glavnim direktorom SZO-a.
Pretpostavlja se da će jedna osoba dobiti veliku moć i postavlja se pitanje zašto. Zašto bi te odluke, koje imaju vrlo ozbiljne posljedice za sve nas, donosila jedna osoba, a ne neovisno povjerenstvo stručnjaka? Moguće objašnjenje može se pronaći u financiranju SZO.
Za razliku od prošlosti, WHO se sada financira sa samo oko 11% doprinosa država članica. Gotovo 85% su dobrovoljni prilozi.
U darivanju nema ničeg suštinski lošeg, osim što je oko 75% donacija namjensko, što znači da donator odlučuje za što će novac biti upotrijebljen – pa se stoga ne može isključiti veliki utjecaj na WHO, jer onaj tko uplati, taj kreira politiku.
Naravno, puno je lakše utjecati na pojedinca nego na cijeli odbor stručnjaka.
Na primjer, nevjerojatnih 21% sredstava SZO-a je pod utjecajem Zaklade Billa i Melinde Gates (ostala sredstva potom dolaze iz Gatesovog saveza za cjepiva GAVI).
Bill Gates je na WEF 2019. objavio da je ostvario najveći povrat na uloženi kapital iz industrije cjepiva od 20:1.
To znači da je uložio 10 milijardi, a dobio natrag nevjerojatnih 200 (!) milijardi, što pokazuje da se radi o doista vrlo velikim gospodarskim interesima.
Valja također napomenuti da proglašenje pandemije može imati značajan utjecaj na uvjete, a posebno na vrijeme odobravanja novih lijekova i cijepljenja.
S ekonomskog gledišta, može donijeti odlučujuću prednost farmaceutskoj tvrtki ako se lijek ili cjepivo koje proizvodi koristi u pandemiji, a pandemija se slučajno proglasi tijekom postupka odobravanja, jer može drastično smanjiti troškove proces odobravanja.
Glavnom direktoru WHO-a kao pojedincu ne bi trebalo dati toliku moć ako je WHO toliko ekonomski ovisan o donatorima koji stoga imaju golem utjecaj na WHO i njegovog glavnog direktora.
Malo je vjerojatno da će donatori uvijek dati prednost dobrobiti stanovništva nad vlastitim ekonomskim interesima.
Ovo međudjelovanje ovlasti glavnog direktora SZO-a i mogućnosti donatora da utječu na njega također omogućuje razumijevanje zašto SZO ne želi vidjeti mjere o kojima odlučuje glavni direktor SZO samo kao preporuke. za države članice, ali da moraju imati obvezujući karakter.
Naravno, WHO nema interventne jedinice koje može poslati ako država potpisnica IHR-a ne želi slijediti smjernice WHO-a. Ali WHO ima druga sredstva, naime pritisak na druge države članice.
Ako neka država članica ne želi primijeniti navedene mjere, bit će stavljena na stub unutar WHO-a, a države članice koje se pridržavaju bit će pod pritiskom “nazivanjem i sramotenjem”.
Za očekivati je da će dovoljno susjednih zemalja uvijek slijediti smjernice WHO-a, što znači da političari u tim zemljama vrlo lako mogu prebaciti odgovornost za odluke koje će sigurno imati ozbiljne posljedice na WHO.
Uostalom, smjernice dolaze od WHO-a i vi ih se “morate” pridržavati….
Međunarodna zdravstvena suradnja svakako je važna jer virusi ne staju na nacionalnim granicama. Ali odluke u takvoj organizaciji ne bi trebala donositi jedna osoba, već skupina neovisnih stručnjaka, a moraju postojati i mehanizmi kontrole, jer i stručnjaci mogu pogriješiti.
Također nema ništa protiv financiranja iz donacija. Međutim, ove donacije moraju biti angažirane na dulje vremensko razdoblje kako bi se sredstva mogla koristiti za dugoročnije planiranje.
Iznad svega, moraju biti dostupni WHO-u bez ikakvog utjecaja na donora.
Na kraju, trebalo bi biti dovoljno da WHO nastavi s preporukama, jer ako su dovoljno jasne, ionako će ih se pridržavati svaka država članica. Provedba se stoga mora odbaciti kao obvezujuća.
O spomenutim promjenama odlučeno je s velikim autoritetom. Međutim, svaka je država članica imala 10 mjeseci od datuma odluke uložiti prigovor na ove promjene.
Ako se podnese prigovor, promjene neće stupiti na snagu za dotičnu državu članicu. Dakle, sada imamo još 5 (!) mjeseci.
Ali u većini zemalja, cijeloj se stvari jedva obraća pozornost u politici i medijima. Zašto je to tako kada učinak ovih promjena može biti tako drastičan za sve nas?
To je za političare razumljivo, jer političarima je puno ugodnije da drastične i ozbiljne odluke donosi SZO, a ne oni.
I – kao što je prikazano – preporuke Svjetske zdravstvene organizacije također mogu imati smisla, ali samo ako je ta organizacija strukturirana drugačije od trenutne SZO:
- s preporukama umjesto obvezujućih specifikacija
- preporuke koje je izradila neovisna skupina stručnjaka, a ne pojedinac
- i bez ikakvog utjecaja donatora.
Drastične promjene IHR-a dobile su malo političke pozornosti, ali gotovo nimalo pozornosti u medijima, iako se sve relevantne informacije mogu lako pronaći na web stranici WHO-a. Stoga je potpuno neshvatljivo da se o njima gotovo ništa ne piše. Zašto?
Stoga se samo može nadati da će se ovoj temi barem sada posvetiti više pozornosti i biti znatno informiraniji nego prije, jer sat otkucava:
Opisane izmjene stupaju na snagu za 7 mjeseci, osim ako se u sljedećih 5 (!) mjeseci ne podnese prigovor.
Stoga bi bilo dobro da se države članice WHO-a sada pozabave ovim problemom. Do sljedeće pandemije vjerojatno će biti prekasno za rješavanje problema.
