Uzbuna iz Australije: Uvedena provjera dobi pokazuje kamo bi stvari mogle odvesti.
Ono što se predstavlja kao zaštita maloljetnika u Australiji se pretvara u poučan primjer onoga što provjera dobi na internetu može značiti za odrasle. Od rujna vrijede nova pravila za pristup sadržajima i igrama s oznakom R18+. Sada se na Steamu prvi put vrlo konkretno pokazuje: tko svoju dob ne može dokazati na zahtijevani način, ostaje vani – čak i ako je odavno punoljetan.
Steam trenutačno za pristup igrama s oznakom R18+ zahtijeva australsku kreditnu karticu. Debitna kartica očito nije dovoljna. Problem je u tome što milijuni punoljetnih Australaca nemaju kreditnu karticu ili je jednostavno ne žele povezati sa svojim korisničkim računom za igre. Prema Reclaim The Netu, korisnici čak izvještavaju da više ne mogu pristupiti određenim igrama koje su već kupili.
Time upravo temeljni problem takvih sustava izlazi na vidjelo: da bi se djecu isključilo, odrasli odjednom moraju dokazivati da su odrasli.
No tu priča ne završava. Australski povjerenik za eSigurnost smatra da je Steamovo rješenje sa samo jednom metodom provjere nedostatno i zahtijeva više mogućnosti. I upravo tu stvar postaje ozbiljna.
Australsko tijelo samo navodi moguće postupke: provjeru osobnog dokumenta s fotografijom, procjenu dobi putem analize lica, provjeru kreditne kartice, digitalne novčanike identiteta i određivanje dobi uz pomoć umjetne inteligencije. Službeni dokumenti o provjeri dobi osim toga navode biometrijske podatke poput lica, otiska prsta ili glasa, kao i podatke o ponašanju i aktivnosti na internetu kao moguće načine utvrđivanja dobi.
Ono što u početku zvuči kao jednostavno pitanje – „Jesi li punoljetan?“ – tako se tehnički može pretvoriti u nešto sasvim drugo.
Snimka lica, analiza lica, glas, osobni dokument, digitalni identitet ili čak ponašanje na internetu mogu se koristiti kako bi se utvrdilo je li osoba dovoljno stara za gledanje određenih sadržaja. Australsko tijelo za zaštitu privatnosti čak opisuje postupke na društvenim mrežama koji mogu analizirati koga netko prati, kako govori i kada objavljuje sadržaj.
Vlasti doduše naglašavaju da vrijede pravila o zaštiti podataka i da bi se trebalo prikupljati što manje osobnih podataka. Također, državni osobni dokument ne smije svugdje biti propisan kao jedina mogućnost. No upravo to ništa ne mijenja na temeljnom problemu: infrastruktura za provjeru identiteta i dobi širi se.
I odavno se više ne ograničava samo na pornografske stranice.
Australska pravila, ovisno o sadržaju i usluzi, obuhvaćaju između ostalog tražilice, trgovine aplikacijama, internetsko igranje, društvene mreže i chatbotove umjetne inteligencije. Kod internetskih igara s oznakom R18+ sada mora postojati neki oblik provjere dobi.
Od zaštite maloljetnika do digitalne kontrole pristupa
Australija tako pruža primjer koliko se brzo logika interneta može promijeniti.
Nekoć je odrasla osoba u načelu mogla pristupati legalnim sadržajima bez potrebe da prethodno privatnoj tvrtki tehnički dokazuje svoj identitet ili dob. Sada se sve više uspostavlja obrnuto načelo:
Najprije dokaži tko si, odnosno koliko imaš godina – a zatim dobivaš pristup.
To još ne znači da će svaki Australac ubuduće morati učitati svoju putovnicu ili skenirati lice. To bi bilo pretjerivanje. Vlasti izričito zahtijevaju alternativne postupke. No upravo se u tome krije sljedeći razvoj: ako jednostavno navođenje dobi više nije dovoljno, a kreditna kartica isključuje previše odraslih, bit će potrebna dodatna tehnička rješenja. A na službenom popisu već se nalaze analiza lica, digitalni identiteti, provjera dokumenata, umjetna inteligencija i analiza ponašanja.
Zbog toga je kaos na Steamu više od pukog problema za igrače. On prvi put milijunima ljudi praktično pokazuje što provjera dobi znači kada iz političke krilatice prijeđe u svakodnevni život.
Jer infrastruktura pomoću koje ljudi prije ulaska u digitalne prostore moraju dokazivati svoju dob, identitet ili druge osobne značajke tehnički nije ograničena na samo jednu svrhu.
Australija stoga upravo vrlo zorno pokazuje o čemu bi se trebalo raspravljati i u Europi prije nego što se takvi sustavi uvedu na širokoj razini:
Od slobodnog pristupa internetu postupno bi mogao nastati internet u kojem korisnik najprije mora dokazati da smije ući.
