Veliko resetiranje je već u punom jeku.
Globalni poremećaji kojima smo svjedočili posljednjih godina najčešće se predstavljaju kao kaotičan niz događaja: “pandemije”, inflacija, nestašica energije i rat.
Nije ni čudo što je većina ljudi zbunjena. Međutim, strukturna analiza otkriva nešto sasvim drugo – namjerno i kontrolirano rušenje društvenog ugovora 20. stoljeća.
Svjedočimo prelasku s produktivnog kapitalističkog modela, koji je zahtijevao zdravu masovnu radnu snagu, na ono što Yanis Varoufakis naziva tehno-feudalnim poretkom.
Pokretač ove transformacije bila je očajnička strategija financijske stabilizacije, provedena kroz javnozdravstvene događaje. Kao što je istaknuo profesor Fabio Vigi, globalni financijski sustav dosegao je točku terminalne nestabilnosti krajem 2019., što je dokazao kolaps američkog repo tržišta, gdje banke posuđuju novac jedna drugoj.
Zamrzavanjem realnog gospodarstva kroz karantene, središnje banke su ubrizgale ogromne količine likvidnosti kako bi spasile bankarsku i financijsku klasu. Da je taj novac ušao u funkcionalno gospodarstvo, izazvao bi hiperinflaciju. Držeći stanovništvo kod kuće, elite su provele prikriveno spašavanje koje je očuvalo dominaciju financijske klase na štetu produktivne srednje klase.
No, geopolitičko resetiranje bilo je također nužno. Desetljećima se njemačko gospodarstvo oslanjalo na tri stupa: jeftin ruski plin, izvoz visoke tehnologije u Kinu i američki sigurnosni kišobran. Do kraja 2025. sva tri su bila slomljena. Kako profesor Michael Hudson primjećuje, „sabotaža“ plinovoda Sjeverni tok bila je strukturna nužnost za zapadnu financijsku elitu.
Da je Njemačka nastavila integraciju s Rusijom i Kinom, stvorila bi središte moći neovisno o američkom dolaru. Sukob u Ukrajini ispunio je svoju svrhu: Njemačka je zamijenila ruski plin iz svojih plinovoda i bila je prisiljena masovno graditi infrastrukturu za ukapljeni prirodni plin i oslanjati se na LNG iz SAD-a. Za razliku od plina, LNG se mora hladiti, prevoziti brodom i ponovno uplinjavati – proces koji je sam po sebi tri do četiri puta skuplji.
Rezultat je da će do 2025. njemačka industrijska proizvodnja biti na najnižoj razini od 1990-ih. Teške industrije, poput BASF-a (kemikalije) i ThyssenKruppa (čelik), sele proizvodnju u SAD ili Kinu. Istovremeno, Njemačka se pokušava transformirati iz industrijskog diva oslanjajući se na „zelenu“ energiju (uključujući i svoju ulogu „vodonikovog središta“), poluvodiče i mikroelektroniku, robotiku i biotehnologiju, dok preusmjerava kapital u godišnju vojnu potrošnju od 150 milijardi eura.
Dok Njemačka posrće, London City napreduje zahvaljujući globalnoj nestabilnosti. Između ostalog, on je svjetsko središte osiguranja od ratnih rizika i trgovine energijom. Kada je naftovod uništen ili je ugrožena ključna brodska ruta, cijena osiguranja od ratnih rizika utrostručuje se. Londonsko tržište osiguranja, predvođeno Lloyd’som, izvlači te „premije rizika“ iz globalnog gospodarstva.
Brokeri u Cityju tretiraju geopolitičku nestabilnost kao nestabilnu klasu imovine. Dok britanska kućanstva guše računi za energiju, financijski centar ostaje profitabilan, izvlačeći bogatstvo iz samog kaosa koji je vanjska politika pomogla stvoriti.
Štoviše, londonski City osigurao je svoju poziciju nezamjenjivog posrednika u transatlantskom energetskom preokretu. Iako plin fizički potječe iz SAD-a, a troši se u Europi, financijska i pravna arhitektura te trgovine gotovo se u potpunosti upravlja iz Londona.
Burze i robni brokeri poput ICE-a (Intercontinental Exchange) bilježe rekordne volumene trgovanja LNG terminskim ugovorima i derivatima – financijskim okladama na buduću cijenu plina. Kako raste volatilnost, rastu i naknade i provizije koje naplaćuju londonski trgovci i klirinške kuće.
Više od 90 posto svjetskog pomorskog osiguranja, uključujući specijalizirano i skupo osiguranje za LNG tankere, pokriveno je putem Lloyd’sa. Nametanjem strogih premija ratnog rizika svakom brodu koji ulazi u europske vode, London zapravo nameće privatni porez na svaku molekulu plina koja nadomješta izgubljene ruske pošiljke.
Dakle, dok se europska industrija bori s visokim troškovima energije, financijske tvrtke u Cityju snose ogroman teret logistike promjene opskrbe.
Strukturno preoblikovanje gospodarstava neizbježno proizvodi ogromne društvene napetosti.
Tu na scenu stupa „ruska prijetnja“. Uzdiže se u sveobuhvatnu unutarnju naraciju koja služi za upravljanje domaćim nezadovoljstvom i mobilizaciju javnosti. Taj duh igra ključnu psihološku ulogu: transformira rastući gnjev siromašnih u patriotsku dužnost trpljenja neimaštine.
U okviru „trajnog izvanrednog stanja“, svaki štrajk, prosvjed ili sistemska kritika mogu se označiti kao zlonamjerni strani utjecaj ili subverzija, što državi omogućuje korištenje proširenih policijskih ovlasti za suzbijanje unutarnjih trenja.
Kako bi se opravdalo preusmjeravanje milijardi poreznih prihoda od propadajućih javnih službi u vojno-industrijski kompleks radi stvaranja „rasta“ u propalom gospodarstvu, država mora održavati visoku razinu egzistencijalnog straha. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Strategija obrambene industrije 2025. izričito predstavlja militarizaciju kao motor rasta, koristeći privid ruskih specijalnih vojnih operacija kako bi se legitimizirao državno subvencionirani transfer bogatstva visokotehnološkim obrambenim korporacijama.
Stvaranjem trajnog ratnog stanja, elite osiguravaju da jedan od glavnih stupova gospodarstva bude upravo onaj koji izravno služi sigurnosti države, dok se stanovništvu govori da je kolaps zdravstva i mirovina nužna žrtva za nacionalni opstanak.
U tom kontekstu mijenja se i status čovjeka. U industrijskoj eri država je „ulagala“ u radničku klasu, financirajući zdravstvo i obrazovanje jer joj je za proizvodnju bila potrebna zdrava populacija. Danas umjetna inteligencija, robotika i ekonomski pad otpuštaju veliki dio radne snage.
Kako kapital smatra da reprodukcija rada više nije poželjna ili profitabilna, država povlači svoju potporu. Vidljivi pad britanskog NHS-a rezultat je namjernog dezinvestiranja. Istodobno, tržište privatnog zdravstvenog osiguranja u Velikoj Britaniji naraslo je na rekordnih 8,64 milijarde funti, s godišnjim rastom od gotovo 14%.
Ako radnik više nije potreban za proizvodnju, država zdravstvo smatra “neproduktivnim troškom” koji treba likvidirati.
Kada stanovništvo prestane biti resurs i postane fiskalni teret, država prelazi s brige na upravljanje proizvodnjom. Nije slučajno da diljem Zapada vidimo pozive za ubrzanu legalizaciju potpomognutog samoubojstva. To djelomično objašnjava upotrebu midazolama i naredbi „ne oživljavati“ u domovima za starije i nemoćne tijekom razdoblja Covida. Podaci pokazuju da je britanska vlada početkom 2020. kupila ogromne količine midazolama – dvogodišnju zalihu u samo dva mjeseca.
Procjene utjecaja iz 2025. sugeriraju da bi legalizacija potpomognute smrti donijela „značajne uštede“ NHS-u i mirovinskom sustavu, procijenjene na do 18,3 milijuna funti tijekom deset godina samo na mirovinama. Službena analiza Zakona o terminalno bolesnim odraslim osobama procijenila je da bi država do 10. godine uštedjela oko 27,7 milijuna funti godišnje na neisplaćenim mirovinama i naknadama od potpomognute smrti.
Ubrzanim “otpisivanjem” neproduktivne starije populacije (što se dogodilo sa sloganom iz doba Covida “spasite baku”?), sustav briše milijarde budućih mirovinskih obveza iz državne bilance.
Što nas čeka sljedeće? Elite će nastaviti razvijati narativ o trajnom izvanrednom stanju, pod izlikom klimatske krize i ruske prijetnje, kako bi osigurale ideološku disciplinu potrebnu za povećanu štednju.
Istovremeno, digitalni identitet i digitalne valute središnjih banaka stvorit će sustav totalnog nadzora. U ovom novonastalom poretku, građanina zamjenjuje „upravljani subjekt“, čiji je pristup gospodarstvu uvjetovan društvenim kreditnim rejtingom.
