WEF i UN udružuju snage kako bi pokrenuli globalnu krizu vode 2024. godine

WEF i UN udružuju snage kako bi pokrenuli globalnu krizu vode 2024. godine

Advertisements


Ujedinjeni narodi i Svjetski ekonomski forum najavili su novo partnerstvo koje ima za cilj pokrenuti proizvedenu globalnu krizu vode koja će započeti 2024. godine.

U ožujku 2023. održana je UN-ova konferencija o vodi u New Yorku, čiji su domaćini bili dužnosnici iz Nizozemske i Tadžikistana. Ovo je prvi put da se ova konferencija održava nakon 46 godina.

“Nadamo se da bi to moglo rezultirati “pariškim trenutkom” za vodu – s ishodima jednako kritičnim za vodu kao što je bio Pariški sporazum za klimatske akcije”, izjavili su Henk Ovink i Sulton Rahimzoda.

Ovink je posebni izaslanik za međunarodna pitanja vode za Kraljevinu Nizozemsku. Rahimzoda je posebni izaslanik predsjednika Republike Tadžikistan za čelnike Koalicije za vodu i klimu.

Na web stranici Konferencije, UN bilježi: “Voda je posrednik u postizanju ciljeva održivog razvoja… Ali naš napredak u ciljevima koji se odnose na vodu ostaje alarmantno izvan staze, ugrožavajući cijeli program održivog razvoja.” Svoj projekt naziva “Ujedinjenje svijeta za vodu”.

Ista web stranica prikazuje prikladno dramatičan citat glavnog tajnika UN-a  Antónia Guterresa :



Pod službenim nazivom ‘ Konferencija Ujedinjenih naroda o srednjoročnom sveobuhvatnom pregledu provedbe ciljeva Međunarodnog desetljeća djelovanja “Voda za održivi razvoj,” (2018.-2028.) ‘, UN-ova konferencija o vodi imala je za cilj podizanje svijesti o globalnoj vodenoj krizi i odluci o djelovanju za postizanje međunarodno dogovorenih ciljeva vezanih uz vodu.

Pa, to je bio cilj kako je navedeno u  članku Ovinka i Rahimzode, a objavio ga je Svjetski ekonomski forum (“WEF”) u ožujku 2023., tjedan dana prije početka Konferencije. Ali prema tiskovnoj konferenciji WEF-a održanoj šest mjeseci ranije, oni ne govore istinu.

WEF je održao konferenciju za novinare kako bi pokrenuo svoju  Globalnu komisiju za ekonomiju vode tijekom svog godišnjeg sastanka 2022. Na ovoj tiskovnoj konferenciji jedan od predsjedatelja Komisije izbacio je pitanje zašto su se usredotočili na svjetsku opskrbu vodom.

Prvi trag je nešto što je WEF napisao o pokretanju u sažetku na vrhu Ovinkovog i Rahimzodinog članka: “Globalna komisija za ekonomiju vode, pokrenuta na godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma 2022., izvijestit će o načinima koji mijenjaju igru cijeniti i upravljanje vodom kao općim dobrom.”

Ključna fraza je “opće dobro”.

Opće dobro je kolektivistički izraz koji se koristi za društvenu kontrolu. Kolektivizam ima mnoge oblike: socijalizam, fašizam, nacizam ili nacionalsocijalizam, etatizam blagostanja i komunizam. Kao što je njemački nacistički političar Hermann Goering rekao, najviše načelo nacizma je “opće dobro ispred privatnog dobra”.

U socijalizmu, vladajuća klasa intelektualaca, birokrata i društvenih planera odlučuje što ljudi žele ili što je dobro za društvo, a zatim koristi prisilnu moć države da regulira, oporezuje i redistribuira bogatstvo onih koji rade za život. Drugim riječima, socijalizam je oblik legalizirane krađe, prema Ashbrook Centru Sveučilišta Ashland.

Konferenciju za novinare WEF-a održali su Alem Tedeneke i tri od četiri supredsjedatelja Komisije WEF-a: profesorica Mariana Mazzucato, direktorica osnivača UCL Instituta za inovacije i javne svrhe; Profesor Johan Rockström, direktor Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime; i Tharman Shanmugaratnam, predsjednik Singapura.

U ožujku 2023., tjedan dana prije Konferencije UN-a o vodi, Komisija je objavila izvješće pod naslovom ‘Preokret: Poziv na kolektivnu akciju‘ U vrijeme konferencije za tisak, prije objave, WEF je hrabro tvrdio da su “izvješće i djelovanje plan će preoblikovati način na koji govorimo, cijenimo i upravljamo vodom u ostatku 21. stoljeća.”

Ono što je zanimljivo u vezi s ovom tiskovnom konferencijom je ono što je Mazzucato rekao o tome kako je nastala “globalna kriza vode”.

Shanmugaratnam je govorio da “vodna kriza i klimatska kriza” idu ruku pod ruku i da je promjena u razmišljanju neophodna; “Ravnopravnost je svačiji interes, svačiji osobni interes posvuda u svijetu.”

Mazzucato se ubacio dok je htjela dodati nešto na temelju onoga što je upravo rekao:

“To je naravno istina i s covidom, zar ne? Svi smo mi zdravi onoliko koliko je zdrav naš susjed u našoj ulici i našem gradu i našem kraju i našoj naciji i globalno.

“I jesmo li to riješili? Kao, jesmo li zapravo uspjeli cijepiti sve na svijetu? Ne.

„Dakle, isticanje vode kao globalnog zajedničkog dobra i što znači raditi zajedno, i promatrati je iz te vrste perspektive globalnog zajedničkog dobra, ali i iz perspektive osobnog interesa, jer to ima tu paralelu.

“Ne samo da je važno nego je i bitno jer nismo uspjeli riješiti te probleme koji su imali slične atribute, ali voda je nešto što ljudi razumiju.

“Znate, klimatske promjene su pomalo apstraktne. Neki ljudi to jako dobro razumiju, neki malo, neki jednostavno ne razumiju.

“Voda, svako dijete zna koliko je važno imati vodu – kada igrate nogomet i žedni ste, treba vam voda. Dakle, također postoji nešto o stvarnom angažiranju građana oko ovoga, i stvarno na neki način eksperimentiranju s ovim pojmom općeg dobra. Možemo li ovo vrijeme doista ispuniti na način na koji smo nekada nevjerojatno podbacili? I nadamo se da nećemo nastaviti padati u drugim stvarima, ali svejedno.”

Dakle, eto vam ga. Budući da “covid kriza” i “klimatska kriza” nisu uspjele postići ono što su planirali, globalisti traže još jednu globalnu prijetnju koja će dovesti svjetsku populaciju u koštac, “za opće dobro” – globalnu krizu vode.

Podsjećamo se na citat iz knjige predsjednika Rimskog kluba  (1984. – 1990.) Alexandera Kinga iz 1991. ‘ Prva globalna revolucija ‘:

U potrazi za novim neprijateljem koji bi nas ujedinio, došli smo na ideju da bi izazvali zagađenje, prijetnju globalnog zatopljenja, nestašicu vode, glad i slično. U svojoj ukupnosti i u svojim međudjelovanjima ti fenomeni čine zajedničku prijetnju koja zahtijeva solidarnost svih naroda. Ali označavajući ih kao neprijatelje, upadamo u zamku na koju smo već upozorili, naime pogrešno zamjenjujući simptome s uzrocima. Sve te opasnosti uzrokovane su ljudskom intervencijom i jedino se promjenom stavova i ponašanja mogu prevladati. Pravi neprijatelj je, dakle, samo čovječanstvo. Prva globalna revolucija, Alexander King, 1991., str. 115

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements