Pitanje koje se postavlja je – jesu li se ti ljudi pitali kome će ih prodati prije nego su ih zasadili ili su se to pitali tek kad su se našli s 40 tona neubranih lubenica.

Ne govorim to iz zle namjere, nego da potaknem te ljude na razmišljanje.

Ja npr. svako malo reklamiram svoj apartman u Zagrebu i ljudima to zna biti dosadno, neobično i nejasno. Međutim, mene nije briga, neka ljudi misle što god hoće, nije me sram, meni je bitno da je moj apartman pun.

Tako i ovi s lubenicama, ja da imam 40 tona neubranih i ne prodanih lubenica ja bi svaki dan urlao da imam lubenice i pitao tko ih želi kupiti, tražio načine kako ih prodat, kako doći do kupca.

Realno gledajući – marketing je danas sve, možeš imati najbolji proizvod na svijetu, ali ako nitko ne zna da ga imaš ili nemaš načina kako doći do kupca, nećeš ga moći prodati.