- Ivan Pernar
- Facebook, Pixabay
Iz perspektive poslodavca, Indijac je bolji radnik od Hrvata zato jer ako je Hrvatu plaća za 8 satno radno vrijeme 50% manja nego bi on htio za normalan život, Hrvat neće raditi. A Indijac koji vidi isti problem, ne razmišlja kako je to premala plaća, nego, ako u 8 sati ne mogu dovoljno zaradit – radit ću ako treba 12 sati i zaraditi koliko mi treba.
Nedavno sam čitao kako je Podravka zaposlila dvije tisuće stranaca, istovremeno sindikati upozoravaju na premale plaće u tom poduzeću u vrijeme dok si Uprava isplaćuje goleme bonuse. Budući da s plaćama kakve nudi, Podravka po mom sudu teško može zadržati i postojeće radnike, a kamoli doći do novih radnika na domaćem tržištu rada, oni su jednostavno doveli masu radnika iz Trećeg svijeta i problem riješen!
Sjećam se rasprava s komunistima iz Radničke fronte, oni bi uvijek govorili i objašnjavali da su plaće radnika u Hrvatskoj premale, a kad bih ja rekao da se dovodi previše stranih radnika, oni bi samo presjekli i rekli – ‘Ne, ne, problem su male plaće, a ne strani radnici. Ti si Pernar rasist i zato si protiv stranih radnika’.
Međutim, pitanje za komuniste ostaje isto: Je li upravo masovno dovlačenje radnika iz zemalja u kojima vlada teška bijeda i siromaštvo dovelo do problema malih plaća, jer su oni spremni raditi za manje od naših radnika, pa posljedično i naši radnici moraju raditi za male plaće ako ne žele biti zamijenjeni Indijcem ili Nepalcem?
Kakva je budućnost Hrvata u Hrvatskoj ako će se danas ili sutra za radno mjesto morati natjecati s nekim Indijcem? Ono što ne mogu razumjeti jest kako to Hrvati mogu podržavati na izborima ili šutke prihvaćati.
Čitam komentare na moju objavu zašto su Indijci bolji radnici od Hrvata i jedan čovjek napiše – Kakva je razlika između Hrvata i Indijaca?
Prvo su ljude pripremili za ljevičarske parole poput – ‘jedna rasa ljudska rasa’, koje zvuče odlično u teoriji. Svi smo jednaki i svi se volimo! Zar ne? Međutim, u trenutku kad se stavi da isti posao rade bijelci i Indijci, to ne znači da će se Indijcima nuditi uvjeti rada kakve očekuju bijelci, nego će bijelcima biti ponuđeni radni uvjeti kakvi se nude Indijcima.
To je zato jer poslodavca nije briga radi li za njega 100 Indijaca ili 100 Hrvata, njega samo zanima da se posao odradi. Međutim, Hrvat radnik – naivan kakav jest, neće se pobuniti kada čuje na televiziji da je ove godine izdano više radnih dozvola nego što živi ljudi u Splitu. Jer ako bi rekao jednu riječ protiv toga, odmah bi ga komunisti prozvali rasistom, zato jer ne dijeli parolu – ‘radnici svih zemalja ujedinite se’ nego radi razliku između radnika Hrvata i Indijca, kako ga nije sram?! Pa zar je moguće da ne dijeli temeljnu ideju 1. komunističke internacionale – ‘jedan svijet jedna borba’.
Naravno, beskrupulozni kapitalisti koji izvikujući komunističke parole dovlače i izrabljuju Indijce neće reći da to čine iz pohlepe, nego zato jer vjeruju u rasnu ravnopravnost, vole sve ljudske rase i tome slično, pokazuju partijske knjižice HDZ-a, SDP-a, Radničke fronte, Možemo i drugih ekstremno ljevičarskih organizacija kako bi uvjerili sve u svoje humane motive.
Oni zapravo ne izrabljuju Indijce, nego im pomažu, jer im daju plaću tri puta veću nego u Indiji. Time pokazuju da im je stalo do suzbijanja siromaštva čak i u dalekoj Indiji, toliko vole te ljude. A ne kao onaj Pernar koji prikriva svoj rasizam hineći da mu je stalo do hrvatskih radnika. Nažalost, sve je to ono što se po svijetu već događa; ako bijeli informatičar ima plaću 100.000 dolara godišnje, a Indijac je spreman raditi za 50.000, ne moram vam objašnjavati kako će to završiti.
Na kraju se i policajac u Americi mora utrkivati s Indijcem pa najednom shvati da od plaće koju ima više ne može kupiti ni stan, ni kuću i mora dijeliti podstanarstvo s još troje ljudi.
Da ne govorim o konobarima, a kako će to završiti s radnicima u građevini možete samo zamisliti. Tri koraka unaprijed i u Velikoj Britaniji premijer je Indijac, a domicilno stanovništvo u manjini.
Ali kako Hrvatu objasniti da gleda tri koraka unaprijed kad mu mediji stalno spominju parolu iz 1941. i vraćaju ga tri koraka unazad. Stalno nas idioti iz medija vuku u prošlost, nabacuju nam neku fantomsku krivnju i skrivaju od nas ono što nas čeka.
Ja bih o tome govorio u Saboru, ali jasno vam je valjda da bi prosječan Hrvat radije sebi pucao u glavu nego rekao – Pernar jedini govori istinu koju nitko drugi ne želi reći i zato ću glasati za njega.
Realno, Hrvate boli ku*ac za istinu, ma nije ih briga ni za vlastite zube, a kamoli za nešto što priča ‘onaj ludi Pernar’. Mislim, na kraju će za 30 godina reći – ‘Ipak je onaj ludi Pernar bio u pravu ali jbg, sad je već kasno, u manjini smo’.
