Evo koliko nas sve skupa samo godišnje koštaju planovi klimatskih fanatika.
Da bi se postigli suludi željeni ciljevi u pogledu “obnovljivih” energija, potrebno je uložiti ogromna novčana sredstva. I sve to samo kako bi se stvorilo napajanje ovisno o vremenskim prilikama sa skupim međuskladištenjem. To se sada isplati samo zbog subvencija na trošak poreznih obveznika.
Kapacitet obnovljivih izvora energije trebao bi se utrostručiti do 2030. – što je utopijski cilj koji bi iz temelja promijenio globalni energetski krajolik. Ali cesta je tamo kamenita i skupa, kako otkriva trenutna analiza Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA).
Trijezne brojke govore same za sebe: da bi se postigao cilj, godišnje investicije u obnovljive izvore energije morale bi se povećati sa sadašnjih 570 milijardi dolara na ogromnih 1,5 trilijuna dolara godišnje. Ogromna svota koja ostavlja u nedoumici čak i okorjele energetske stručnjake.
Unatoč snažnom rastu posljednjih godina, stvarnost zaostaje za uzvišenim i utopijskim planovima. Trenutačni nacionalni ciljevi i strategije omogućili bi samo polovicu potrebnog proširenja kapaciteta do 2030. Otrežnjujuća procjena koja izaziva sumnju u izvedivost ambicioznih planova.
Suština leži u samom opsegu zadatka: da bi se postigao cilj, instalirani kapacitet bi se morao povećati s današnjih 3,9 terawata na 11,2 terawata 2030. godine. To znači povećanje od 7,3 terawata u manje od šest godina – herkulovski zadatak koji čak i optimistične promatrače čini skeptičnima. (Osim toga, pojam “instalirani kapacitet” je krajnje nejasan.
Mnogi projekti su na čekanju
Uostalom, 2024. godina je pri kraju i gotovo da nema naznaka opsežnijih investicija ni ove godine. Na primjer, mnoge offshore vjetroelektrane u Europi i Sjedinjenim Državama su na čekanju jer se jednostavno ne isplati graditi i puštati u rad. Čak i uz ogromne količine subvencija koje daju vlade. Koliko će to biti skupo, već se vidi primjerice u Njemačkoj. Zbog prevelike ponude energije vjetra i sunca često se na burzama po nekoliko sati postižu vrlo niske ili čak negativne cijene električne energije, za što onda zbog jamstva cijene električne energije odgovara, a tko drugi nego porezni obveznik.
Ovo ludilo koje promoviraju globalisti ne samo da je skupo, nego je i besmisleno. Zatrpavanje nebrojenih četvornih kilometara crnim solarnim pločama i oblaganje krajolika ili obalnih područja ogromnim vjetroturbinama zapravo neće učiniti ništa za “spasavanje” globalne klime. S jedne strane zato što klimi ne treba nikakvo zlokobno spašavanje, a s druge strane jer sve te mjere ili ionako nemaju učinka ili samo pogoršavaju situaciju.
Ovo ludilo koje promoviraju globalisti ne samo da je skupo, nego je i besmisleno.
Zatrpavanje nebrojenih četvornih kilometara crnim solarnim pločama i oblaganje krajolika ili obalnih područja ogromnim vjetroturbinama zapravo neće učiniti ništa za “spasavanje” globalne klime.
S jedne strane zato što klimi ne treba nikakvo zlokobno spašavanje, a s druge strane jer sve te mjere ili ionako nemaju učinka ili samo pogoršavaju situaciju.
Sramota je da porezni obveznici godišnje službeno izdvajaju 1,5 trijiluna dolara za neke psihopate koji jedino što putem izmišljenih klimatskih promjena žele postići, jest uvođenje globalne kontrole stanovništva.
