Zemlja postaje zelenija jer CO2 u zraku djeluje kao gnojivo za biljni svijet. Čak ni regionalne suše ne mogu zaustaviti ovaj trend, prema nedavno objavljenoj studiji. Ugljični dioksid definitivno nije naš neprijatelj. Druga studija potvrđuje da je osjetljivost klime na CO2 znatno niža nego što se dosad tvrdilo.
Dok globalisti na Svjetskom ekonomskom forumu i klimatski borci nastavljaju svoju borbu protiv CO2 i krive ga za globalne klimatske promjene, sve više studija pokazuje i pozitivne učinke povećane koncentracije ugljičnog dioksida u zraku. Godine 2008. znanstvenici zakleti kultu klime izjavili su da bi udvostručenje koncentracije CO2 s 380 ppm (2005.) na 760 ppm (2050.) dovelo do značajnih trendova zagrijavanja (+1,2 stupnja Celzijusa). Mnogi argumenti klimatskih ludaka temelje se na tome.
Ali nova studija objavljena u “Journal of Climate” ukazuje na znatno nižu osjetljivost globalne klime na CO2. Znanstvenici navode da čak i kada bi se cijelo globalno zagrijavanje pripisalo CO2, udvostručenje koncentracije CO2 na 760 ppm rezultiralo bi samo povećanjem od 0,55 stupnjeva Celzijusa.
New study:
— Kenneth Richard (@Kenneth72712993) January 29, 2024
• 2001-2020 "global greening is an indisputable fact"
• 55% of global areas greening, 7% browning
• CO2 fertilization is the dominant driver of greening for 76% of the globe
• Drought trends cannot overtake positive CO2 fertilization effecthttps://t.co/dOUnOz7tBs pic.twitter.com/M46Mx5xFtT
Međutim, ono na što CO2 ima izravan utjecaj je globalna vegetacija. Nedavno objavljena studija pokazuje da je gnojidba CO2, zajedno s ekspanzijom poljoprivrede, uzrokovala ubrzanje ozelenjavanja (pozitivan trend i pozitivna stopa rasta) u više od 55 posto svijeta između 2001. i 2020. godine. Samo 7,28 posto kopnene površine doživjelo je ubrzanje posmeđivanja (ta područja se sve brže suše), dok je 7,16 posto površina doživjelo usporavanje posmeđivanja.
No, veća vegetacija prije ili kasnije dovodi i do hlađenja zemljine površine, a zbog transpiracije biljaka i do veće vlažnosti zraka. Veća vlažnost sa sobom nosi i povećanje naoblake (s odgovarajućom gustoćom čestica u zraku), tako da će ozelenjavanje svijeta prije ili kasnije sa sobom donijeti i određene tendencije zahlađenja. Oblaci su izuzetno važni za refleksiju Sunčeve energije u svemir i doprinose stabilizaciji globalne klime.
