Britanski znanstvenici žele ubrizgavati slanu vodu u atmosferu kako bi se borili protiv klimatskih promjena.
„Počinjemo vidjeti ogromne, ogromne utjecaje na okoliš koji nas koštaju ogromne svote novca i ljudskih života. Ovo postaje nepodnošljivo“, rekao je vodeći znanstvenik.
Sljedeći izvještaj je iz The Timesa (ulomci):
Britanski znanstvenici testiraju može li ubrizgavanje slane vode u oblake pomoći u hlađenju Zemlje u sklopu projekta vrijednog 6 milijuna funti za borbu protiv globalnog zagrijavanja.
Hugh Coeov tim provodi laboratorijska ispitivanja u trokatnoj “komori oblaka” od nehrđajućeg čelika na Sveučilištu u Manchesteru, istražujući koncept poznat kao posvjetljivanje morskih oblaka.
Ideja se čini jednostavnom: ubrizgati finu maglicu slane vode u oblake kako bi bili svjetliji i reflektirali više sunčeve energije natrag u svemir. Ako bude uspješno, prvo terensko testiranje ove tehnologije moglo bi se održati negdje na britanskoj obali za dvije godine.
Coeov projekt Reflect jedan je od 22 projekta u programu vrijednom 57 milijuna funti za istraživanje geoinženjeringa Zemljine klime, koji financira Agencija za napredna istraživanja i izume (ARIA). Ovu visokorizičnu, ali potencijalno isplativu istraživačku organizaciju pokrenuo je Dominic Cummings, bivši savjetnik Borisa Johnsona, koji je u tome vidio način da Ujedinjeno Kraljevstvo uspostavi kao “znanstvenu supersilu”.
Geoinženjering može biti kontroverzan i protive mu se ekolozi koji se boje da bi se mogao iskoristiti kao izgovor za nesmanjenje emisija CO₂. Zastupnici koji zastupaju reforme također su iznijeli obmanjujuće tvrdnje da Ed Miliband podržava planove za “zasljepljivanje sunčeve svjetlosti”, što je ministar energetike odbacio kao “potpuno lude teorije zavjere”. Prvo planirano terensko ispitivanje tehnologije solarnog geoinženjeringa u Velikoj Britaniji otkazano je 2012. zbog “složenih” problema s upravljanjem i intelektualnim vlasništvom.
Znanstvenici danas smatraju program Aria ključnim za prikupljanje dokaza o učinkovitosti i potencijalnim nuspojavama geoinženjerskih mjera, ukoliko ih bude potrebno koristiti u budućnosti za suzbijanje klimatskih promjena.
„Počinjemo vidjeti ogromne, ogromne utjecaje na okoliš koji nas koštaju ogromne svote novca i ljudskih života. Ovo postaje nepodnošljivo“, rekao je Coe o utjecajima trenutne razine zagrijavanja, gdje je Zemlja već 1,4°C toplija nego prije industrijske revolucije.
Rekao je da “nema ni najmanje sumnje” da smanjenje emisija CO₂ mora biti prioritet. Međutim, istovremeno je potrebno istražiti neizvjesnosti oko geoinženjeringa, ako ikada postane potreban. “Trebali bismo prokleto dobro razumjeti koji su rizici prije nego što to učinimo”, rekao je.
Sol bi se jednog dana mogla ispaljivati u oblake pomoću velikih topova za vodenu maglu, poput onih koji se koriste na festivalima. Međutim, trenutno je fokus na laboratorijskim testovima kako bi se pronašla idealna veličina “Zlatokose” za čestice soli. Ako su prevelike, riskiraju da apsorbiraju svu vlagu prije nego što se mogu formirati manje kapljice. Ako su premale, neće se pravilno “aktivirati”, pa oblak neće biti dovoljno posvijetljen.
Ako sve bude u redu, testovi će se sljedeće godine proširiti na kontrolirano okruženje poput poliuretanskog tunela, gdje se sol može lako isprati sa zidova. Ako Aria i neovisni panel daju zeleno svjetlo, Coeov tim će provesti terenska ispitivanja na otvorenom 2028. i 2029. godine.
Ako se ovi testovi provedu, trajali bi samo nekoliko minuta i pokrili bi maksimalno nekoliko kilometara. Dronovi i lidar tehnologija koristit će se kako bi se osiguralo da se oblak soli ne širi dalje nego što je predviđeno. „U osnovi, eksperiment neće izmaći kontroli“, rekao je Coe.
