Građanima zbog klimatske agende naređeno da demontiraju svoje klima uređaje.
Dok se Britanija prži pod povijesnim toplinskim valom s temperaturama koje se očekuju do 40 stupnjeva Celzija, neki vlasnici kuća suočavaju se s apsurdnom stvarnošću: umjesto da im se dopusti da se zaštite od vrućine, vlasti im naređuju da demontiraju svoje klima-uređaje. Razlog: klimatska politika i ciljevi neto nulte emisije.
Ono što zvuči kao satira, zapravo je stvarnost. U Londonu su urbanističke vlasti naredile uklanjanje već instaliranih klima uređaja. Obrazloženje: vlasnici kuća prvo se moraju osloniti na “pasivno hlađenje” – to jest, otvaranje prozora, zatvaranje zavjesa ili korištenje ventilatora. Klima uređaj se može opravdati samo ako se sve te mjere pokažu nedovoljnima. U jednom dokumentiranom slučaju, vlasnik je morao proći dugotrajan proces žalbe prije nego što mu je dopušteno zadržati svoj uređaj.
Kontradikcija teško da bi mogla biti veća. Dok meteorološke službe upozoravaju na vrućinu opasnu po život, bolnice moraju prilagoditi svoje postupke, a škole se zatvaraju, vlasti raspravljaju o tome treba li građanima uopće dopustiti posjedovanje klima uređaja.
Posebno je vrijedno spomenuti: Isti vladini savjetnici za klimu koji potiču prijelaz na društvo s nultom emisijom ugljika sada i sami upozoravaju da Britanija više nije opremljena za suočavanje s današnjom klimom. Predviđaju da će temperature u budućnosti redovito prelaziti 40 stupnjeva Celzija i izričito preporučuju opremanje bolnica, staračkih domova, pa čak i nekih škola sustavima za hlađenje. Samo pasivna toplinska zaštita neće biti dovoljna na mnogim mjestima.
To trenutnu politiku dovodi u očitu kontradikciju: S jedne strane, urbanistička tijela otežavaju ugradnju klimatizacijskih sustava, pozivajući se na potrošnju energije i klimatske ciljeve, dok s druge strane sami državni stručnjaci priznaju da će aktivno hlađenje u budućnosti biti potrebno za zaštitu ljudskih života.
Službeno, to nije nacionalna zabrana. Britanska vlada naglašava da su klimatizacijski sustavi općenito dopušteni. Međutim, u nekim općinama – posebno u Londonu – propisi o planiranju tumače se toliko strogo da se od vlasnika zapravo traži da uklone funkcionalne sustave.
Ovaj slučaj postavlja temeljno pitanje: Što se događa kada se politički klimatski ciljevi sukobe s neposrednim potrebama stanovništva? Ako ljudi više ne mogu slobodno birati kako će hladiti svoje domove tijekom ekstremnih vrućina jer vlasti to smatraju pitanjem energetske politike, to stvara dojam da ideologija sve više ima prednost nad pragmatizmom.
Rasprava o klimatizaciji stoga je daleko više od tehničkog pitanja. Ona primjer je koliko duboko politički propisi sada mogu zadirati u svakodnevni život – čak do te mjere da odlučuju smiju li građani zaštititi vlastite domove od po život opasne vrućine.
izvor
