Kanada priznaje da je Trudeauova klimatska agenda bila je prijevara.
Bivši kanadski premijer Justin Trudeau ostavio je, prema autoru teksta, iza sebe “izgubljeno desetljeće”. Jedan od glavnih razloga stagnacije Kanade je opsesija klimatskim promjenama i provođenjem politike zelene energije, koja je, tvrdi se, nanijela veliku štetu zemlji bogatoj prirodnim resursima.
Novi premijer Mark Carney sada mijenja smjer. Umjesto klimatske uzbune, njegova vlada ponovno naglašava naftu i plin kao temelj kanadskog gospodarstva.
Kanada se vraća nafti.
Carney je 30. lipnja objavio sedamnaestominutni video u kojem je gotovo u potpunosti kritizirao klimatsku politiku svog prethodnika.
Trudeauove mjere zaštite okoliša opisao je kao “skupe” i “one koje dijele društvo”, čime je, prema autoru, praktički priznao da su oporbeni konzervativci i njihov vođa Pierre Poliev bili u pravu kada su godinama kritizirali liberalnu klimatsku agendu.
U pokušaju oživljavanja posrnulog gospodarstva, Carney sada želi da Kanada ponovno postane energetska sila temeljena na fosilnim gorivima, istovremeno popravljajući odnose s Albertom, najvećim proizvođačem nafte u zemlji.
Početkom mjeseca, Ottawa je najavila izgradnju novog naftovoda do zapadne obale koji će transportirati do milijun barela sirove nafte dnevno iz Alberte do azijskih tržišta.
Savezna vlada je također dala zeleno svjetlo za novi naftovod koji će povezati Albertu i Ontario.
Istodobno, Carney je pokrenuo širenje izvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG), ukinuo porez na ugljik za građane i ukinuo ograničenja emisija za naftni i plinski sektor.
Premijer je otvoreno priznao da će emisije stakleničkih plinova u nadolazećim godinama biti veće nego prije, ocjenjujući da je to neizbježno.
Prema dostupnim procjenama, Kanada nije uspjela ispuniti vlastite klimatske ciljeve čak ni prije tih promjena. U usporedbi s drugim članicama G7, zaostaje u smanjenju emisija, a čak i Sjedinjene Države postižu bolje rezultate.
„Sigurnosti svijeta iz 2015. više ne postoje. Naše okruženje nije bilo ovako neprijateljsko od osnutka Kanade. Svijet nije bio ovako geopolitički nestabilan od kraja Drugog svjetskog rata“, rekao je Carney.
Mnogo obećanja, malo rezultata
Navodno je Carney tijekom svog mandata često najavljivao velike projekte, od rješavanja stambene krize do izgradnje naftovoda, ali zasad nedostaju konkretni rezultati.
Kao usporedba navodi se Njemačka, koja je nakon početka rata u Ukrajini izgradila plutajuće terminale za uvoz ukapljenog prirodnog plina za manje od 200 dana.
Nakon više od godinu dana na dužnosti, Carney, prema autoru, još uvijek nema značajnih infrastrukturnih rezultata, iako bi promjena politike mogla ponovno privući investitore koji su proteklih jedanaest godina izbjegavali ulaganje u kanadski energetski sektor.
Kanada je i dalje ovisna o Americi
Dodatni problem je odluka Sjedinjenih Država da ne produže postojeći trgovinski sporazum USMCA u njegovom sadašnjem obliku.
Nasljedni sporazum NAFTA-e bit će predmet godišnjih revizija u budućnosti jer Washington traži promjene u proizvodnim kvotama, pravilima podrijetla i drugim trgovinskim pitanjima.
Iako Kanada pokušava proširiti trgovinu s Azijom i povećati izvoz energije na druga tržišta, njezino gospodarstvo ostaje snažno vezano za Sjedinjene Države.
Više od 90 posto kanadskog izvoza energije završava na američkom tržištu, što je čini gotovo nezamjenjivim partnerom.
Autor navodi da Sjedinjene Države dodatno jačaju svoju poziciju energetske supersile zahvaljujući rekordnoj proizvodnji nafte, bliskim odnosima s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i globalnom utjecaju na ključne pomorske rute.
Istovremeno, Carney je pod pritiskom da održi dobre odnose s Bijelom kućom, ali i da pokaže čvrst stav pred domaćom javnošću, gdje dio birača za mnoge probleme krivi predsjednika Donalda Trumpa.
Zelena energija nije ispunila očekivanja
Autor zaključuje da su milijarde dolara uložene u zelenu energiju diljem svijeta, ali da su brojne krize posljednjih godina pokazale njezina ograničenja.
Prema njegovim riječima, zemlje se u ključnim trenucima još uvijek oslanjaju na naftu, prirodni plin, ugljen i nuklearnu energiju kako bi osigurale stabilnu opskrbu.
Prema njegovoj procjeni, Sjedinjene Države su to shvatile davno, Europa postupno mijenja svoj pristup, Azija nikada nije odustala od tradicionalnih izvora energije, dok je Kanada tek sada prihvatila da su nafta i plin, a ne vjetroturbine, osnova njezine energetske i ekonomske budućnosti.
