Klimatska prijevara kao najveća preraspodjela bogatstva u ljudskoj povijesti.
Danas ćemo se malo osvrnuti na klimatsku agendu. S obzirom na ogroman utjecaj – posebno na Europu – klimatski alarmizam može se smatrati najvećom prijevarom u povijesti čovječanstva.
Planovi za preraspodjelu bogatstva odozdo prema gore, u potpunom duhu slogana „Ne posjeduj ništa i budi sretan“, nisu novi. U nekim osnovama postoje već stoljećima, ali konkretni obrisi ovog plana zacrtani su tek nakon sredine prošlog stoljeća.
Klimatska prijevara se od početka smatrala idealnim načinom za ubrzanje depopulacije, što je posebno Rimski klub dugo promovirao. Rimski klub je davno došao do jasnog zaključka:
Ako se čovjek identificira kao odgovoran za uništenje planeta, većina ljudi bit će spremna suzdržati se i prihvatiti politike koje inače ne bi prihvatili.
Malo tko danas shvaća da su se alarmističke vizije postupno mijenjale prema onome što je bilo prikladno na temelju trenutne situacije. Dakle, dok se ledeno doba očekivalo 1970-ih, 1980-e su donijele “zle freone” i ozonsku rupu, a od 1990-ih globalno zatopljenje je u prvom planu.
Međutim, u posljednje vrijeme se više govori o “klimatskim promjenama”, što bi moglo signalizirati da će se glavni uzrok očekivanog Armagedona ponovno promijeniti.
Prednost ove politike je što su sve prognoze godinama unaprijed, tako da se do trenutka kada se događaj treba dogoditi nitko ne sjeća izvorne prognoze.
Prema alarmističkim predviđanjima, veliki dijelovi mnogih otočnih država ili obalnih područja trebali su biti pod vodom, Arktik bi ljeti trebao biti bez leda, a polarni medvjedi bi trebali izumrijeti u divljini.
Ništa od toga se nije dogodilo, kao što se nisu ostvarila ni mnoga druga predviđanja.
Važno je da se mogao identificirati glavni krivac nepostojeće apokalipse: CO2, koji je neophodan za biljni život – a time i za sav život.
Ljudi proizvode CO2 ne samo disanjem već i raznim aktivnostima. Iako ovaj CO2 u biti nema utjecaja na zagrijavanje, namjerno su stvoreni računalni modeli čiji rezultati tvrde slične besmislice.
Nikoga nije briga što ovi modeli govore ono što govore samo na temelju specificiranih podataka. Nikoga nije briga što navodni znanstveni konsenzus nikada nije postojao.
Zapravo, znanstvenici su bili prisiljeni podržati ovaj program kako bi dobili potpore i subvencije. Oni koji su to odbili bili su progonjeni i obeščašćeni.
Ova situacija traje i danas, iako je sve više znanstvenika na strani istine, udruživši snage u organizaciji pod nazivom Clintel, putem koje pokušavaju informirati širu javnost o tome što je istina.
Ovim znanstvenicima pridružili su se dobitnici Nobelove nagrade, a broj članova stalno raste.
U međuvremenu, zahvaljujući ovoj prijevarnoj politici, promovira se EU zeleni plan, koji ima za cilj uništiti Europu gubitkom konkurentnosti i samodostatnosti.
Zahvaljujući bezbrojnim propisima i ugljičnim kreditima, događa se deindustrijalizacija i likvidacija europske poljoprivrede. Ugljični krediti nisu ništa više od poreza za preraspodjelu bogatstva od dna prema vrhu.
I imovina će se preraspodijeliti u ime klimatske apokalipse, možda čak i na način da će se nekretnine koje ne zadovoljavaju sve veće zahtjeve za ugljikom oporezivati na način koji si njihovi vlasnici ne mogu priuštiti platiti.
Ali te nekretnine neće biti prodane, što će dovesti do toga da ih država ili neki investicijski divovi (ili tvrtke povezane s njima) kupe za simboličnu cijenu.
Nakon ukidanja gotovine i prelaska na programabilnu digitalnu valutu, oduzet će se još više imovine. Tada ćemo biti u neofeudalnom svijetu, gdje će većina ljudi izgubiti svoja osnovna prava.
Ovdje se susreću dvije agende: digitalna diktatura u kombinaciji s ugljičnim kreditima bit će idealan alat za daljnju krađu putem sustava društvenih kredita (mjerenje ugljičnog otiska).
Željeli bih vas podsjetiti da se već nekoliko godina diljem Europe testiraju ovi sustavi društvenih kredita, koji su usmjereni na mjerenje ugljičnog otiska.
Na nekim mjestima to se radi putem banaka, koje mjere ugljični otisak svojih klijenata na temelju onoga na što troše svoj novac. Na drugim mjestima praćenje ugljičnog otiska usmjereno je na specifične aktivnosti koje proizvode CO2 (npr. putovanja).
Takvi se projekti provode već nekoliko godina, na primjer u Italiji (u Bologni i Rimu ), kao i u Austriji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Danskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.
No, klimatska agenda će budućem digitalnom središtu služiti i u drugim aspektima. Na primjer, gradovi od 15 minuta osnivaju se upravo pod izlikom potrebe za smanjenjem proizvodnje CO2 koncentriranjem svega na jednom mjestu.
I naravno, gradovi od 15 minuta također postaju “pametni” gradovi, što znači da su to mjesta gdje je svaka osoba pod potpunom kontrolom.
Kao što vidite, pojedinačni ciljevi se vrlo često presijecaju, samo da bi se na kraju spojili nakon što budemo živjeli u tom digitalnom koncentracijskom logoru.
Zato smatramo da je bitno da što više ljudi shvati da je cijela klimatska agenda jedna velika prijevara. Tek kada većina Europljana to shvati, može se stati na kraj ovoj destruktivnoj politici.
