Nakon korone, sada je na redu klimatska kriza: Šef WHO-a Tedros proglašava rak, astmu i skupu hranu klimatskim problemima i pokreće pitanje hoće li klimatska injekcija biti sljedeća?

Nakon korone, sada je na redu klimatska kriza: Šef WHO-a Tedros proglašava rak, astmu i skupu hranu klimatskim problemima i pokreće pitanje hoće li klimatska injekcija biti sljedeća?

Advertisements

Nakon korone, sada je na redu klimatska kriza: Šef WHO-a Tedros proglašava rak, astmu i skupu hranu klimatskim problemima i pokreće pitanje hoće li klimatska injekcija biti sljedeća?

Advertisements

Gotovo da nema krize koja se ne može prikazati i kao zdravstvena kriza: glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus dao je uoči UN-ove klimatske konferencije COP31 u Turskoj zapaženu izjavu. Klimatske promjene, tvrdi, potiču izbijanje bolesti, povećavaju učestalost srčanih i plućnih bolesti, raka i astme te zdravu prehranu čine nedostupnom zbog visokih cijena.

Svatko tko u načelu dovede u pitanje takav prikaz odmah se suočava s etiketom „poricatelja klimatskih promjena”. Nameće se pitanje: gdje ovdje završava zdravstveno prosvjećivanje, a gdje počinje politička kampanja?

Tedros je 4. studenoga 2026. na konferenciji za novinare WHO-a izjavio da je klimatska kriza ujedno i zdravstvena kriza te da je zdravlje najuvjerljiviji argument za zaštitu klime. Zdravstvene posljedice nisu teorijska prijetnja u budućnosti, nego stvarnost već danas. Zatim je nabrojio praktički čitav spektar zdravstvenih problema u društvu: zarazne bolesti, srčane tegobe, plućne bolesti, rak, astmu i rast cijena hrane.

Svoju je poruku zaključio tvrdnjom: „Poricanje klimatskih promjena ne pomaže. Ono samo šteti.” Time čelnik međunarodne zdravstvene organizacije jasno pokazuje koliko je čvrsto povezao medicinska pitanja s međunarodnom klimatskom politikom.

Advertisements

Naravno, ekstremne vrućine, onečišćenje zraka, šumski požari i promijenjeni uvjeti okoliša mogu negativno utjecati na zdravlje. Za to postoje znanstveni dokazi. No između te tvrdnje i općenitog objašnjenja porasta stope obolijevanja od raka ili cijena hrane klimatskom krizom postoji znatna razlika. Rak nastaje pod utjecajem brojnih čimbenika, među kojima su pušenje, alkohol, infekcije, prehrana, genetska predispozicija i određena opterećenja iz okoliša. I astma i srčane bolesti imaju različite uzroke. Zdravstvena organizacija utemeljena na znanstvenim spoznajama trebala bi takve povezanosti razmatrati diferencirano, umjesto da ih u kratkoj političkoj poruci sve objedinjuje pod pojmom „klimatska kriza”.

Još je zanimljivije koje političke zahtjeve WHO izvodi iz toga. Neposredno uoči klimatske konferencije u Antalyji organizacija predstavlja nove izračune prema kojima bi šest klimatskopolitičkih i zdravstvenih mjera moglo spriječiti 1,6 milijuna smrtnih slučajeva godišnje te donijeti ukupne gospodarske i fiskalne koristi u iznosu od 9,3 bilijuna dolara. Među predloženim mjerama nalaze se poboljšanje opskrbe pitkom vodom, higijene, sustavi upozoravanja na toplinske valove i čišći izvori energije za kućanstva. No izričito se navodi i promjena načina oporezivanja fosilnih goriva. Samo od učinkovitijeg određivanja cijena fosilnih energenata WHO, prema svojem modelu, očekuje oko 5,4 bilijuna dolara dodatnih fiskalnih koristi godišnje. Pritom je riječ o modelskim izračunima koji se temelje na dalekosežnim pretpostavkama, a ne o već ostvarenim rezultatima.

Time se nameće temeljno pitanje: otkad je jedna od temeljnih zadaća Svjetske zdravstvene organizacije davati vladama preporuke o oporezivanju energije? WHO obrazlaže da bi se time moglo smanjiti onečišćenje zraka štetno za zdravlje. Ipak, potrebno je kritički preispitati kakve bi posljedice više cijene energije imale za kućanstva koja već danas teško podmiruju troškove grijanja, električne energije i hrane. Tako organizacija koja upozorava na nedostupnost zdrave prehrane istodobno preporučuje i fiskalne intervencije koje, ovisno o načinu provedbe, mogu poskupjeti energiju.

Posebno zabrinjava način na koji se postupa s kritikama. Svatko tko dovodi u pitanje učinkovitost, troškove ili društvene posljedice pojedinih klimatskih mjera time ne poriče ni klimatske promjene ni njihove moguće zdravstvene posljedice. Znanost počiva na provjerljivim tvrdnjama, različitim pristupima objašnjenju i otvorenoj raspravi. Općenito pozivanje na „poricanje klimatskih promjena” ne pridonosi mnogo poticanju takve nužne rasprave.

A što slijedi? Cjepivo protiv klimatskih promjena? Zasad je to, naravno, satira. No nakon iskustava s koronavirusom vjerojatno neće biti malo ljudi koji će pozornije pratiti ponovno povezivanje globalne krize, zdravstvenih opasnosti i međunarodnih političkih zahtjeva.

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements