Savez Net-Zero propada jer se sve više banaka povlači iz njega.
Sve više banaka povlači se iz Net-Zero Banking Alliancea. Razlog je jednostavan: “Zelena” ulaganja jednostavno ne donose povrat.
To se ne može prodati dioničarima. Zelena megalomanija guši ne samo realno gospodarstvo već i bilance banaka. No, sada je polako s time gotovo.
Bilo je samo pitanje vremena kada će balon puknuti. Dok političari, nevladine organizacije i bogati aktivisti godinama pričaju bajku da bi “zelena transformacija” mogla ne samo spasiti klimu već i pripremiti gospodarstvo za novo zlatno doba, banke su odavno izračunale što je stvarno važno: dobitke i gubitke.
I gle čuda, takozvani “Net-Zero Banking Alliance” se raspao. Gole brojke ne govore cijelu priču.
Mora se uzeti u obzir ova apsurdnost: Banke bi trebale vršiti pritisak na vlastite klijente da se upuste u skupe, rizične i neprofitabilne avanture u zelenoj utopiji. Naftne tvrtke poput BP-a i Shella, koje su se neko vrijeme zaglavile u ludnici neto nulte energije, brzo su shvatile da si same pucaju u nogu sa svojim klimatskim ciljevima.
Rezultat je jasan: povlačenje iz planova za vjetar i sunce te povratak nafti i plinu, odakle novac teče. A to je još izraženije od eskalacije ukrajinske krize.
𝗦𝘁𝘂𝗱𝘆: "… 𝗵𝗶𝗴𝗵 𝗰𝗼𝘀𝘁𝘀 𝗮𝗻𝗱 𝗿𝗶𝘀𝗸𝘀 …" 𝗖𝗼𝗹𝗹𝗮𝗽𝘀𝗲𝗱 𝘁𝗵𝗲 𝗡𝗲𝘁 𝗭𝗲𝗿𝗼 𝗕𝗮𝗻𝗸𝗶𝗻𝗴 𝗔𝗹𝗹𝗶𝗮𝗻𝗰𝗲
— Watts Up With That (@wattsupwiththat) September 26, 2025
Banks are backing away from climate commitments, and it's not just due to politics—it's the harsh reality of economics. A new study reveals that the… pic.twitter.com/yEDVFSIWcU
A što se događa u međuvremenu? Cijela ideologija neto nulte emisije otkriva se kao ono što je oduvijek bila: poslovni model za lovce na subvencije i radna terapija za klimatske fanatike. Banke su jednostavno prestale zatvarati oči pred činjenicom da bi se ti projekti odmah urušili bez trajne državne potpore.
Čak i u zemljama poput Velike Britanije, gdje vlada godinama pati od zelene pomame, postoje pravne rupe koje omogućuju raskid ugovora u “nacionalnom interesu”. Drugim riječima: u hitnim slučajevima, obveze financiranja od milijardi eura odjednom ne vrijede papira na kojem su napisane.
Za banke, koje moraju vagati rizik i povrat, to je jednostavna jednadžba: klonite se industrije koja postoji samo dok se porezni obveznici muzu. Zatim tu je i faktor duha vremena. Reform UK, koji trenutno cvjeta u anketama, već je najavio da će ukinuti sve zelene subvencije čim dođe na vlast. Ako se to dogodi, cijeli cirkus vjetra i sunca srušit će se brže od kule od karata u potresu. Tko bi još uvijek ulagao milijarde u takve projekte?
„Net Zero“ se bliži kraju u financijskom svijetu jer se već pokazuje kao potpuni neuspjeh u realnom gospodarstvu. Ako „zeleni projekti“ nisu profitabilni unatoč subvencijama, poreznim olakšicama i drugim vladinim mjerama za umjetno povećanje cijene ugljikovodika putem dodatnih poreza i posebnih nameta, kako će se stvari nastaviti u budućnosti?
Koliko dugo si vlade mogu priuštiti financiranje utopijskih projekata kada su, s jedne strane, ionako samo zombi pothvati, a s druge strane, državni proračuni prijete implozijom pod pritiskom troškova kamata?
