Tada nismo znali, niti previše razmišljali o čemu se tu zapravo radilo i što se iza brda valjalo. A, jako dobro znamo da za sve postoji razlog i da se ništa ne događa tek tako. Bili smo uspavani poslušnici i požurili nabaviti energetske certifikate. Sjetimo se… Po svim zgradama su nam se svojedobno bili razmiljeli inženjeri koji su bili zaduženi za energetsko certificiranje zgrada.

Ti ocjenjivači naših zidova i fasada obilazili su zgrade sa svojim aparaturama, dajući ocjene (čitaj – energetske razrede) našim zgradama. To je bio početak ostvarivanja plana Agende 2030. Počele su se energetski kategorizirati nekretnine, smanjujući tako cijenu svih nekretnina nižih energetskih razreda i dižući cijenu novogradnje visokih energetskih razreda.

Počelo se pričati o energetskoj učinkovitosti kao „nizu mjera koje čovječanstvo mora poduzeti u narednom razdoblju, a čiji je zajednički cilj korištenje najminimalnije količine energije, uz očuvanje razine udobnosti i stope proizvodnje“. Radi se o tome da se upotrebljava što manja količina energije za obavljanje istih poslova. Kako to lijepo i logično zvuči kada moćnici pričaju o svojim planovima kojima žele spasiti planet i usput uništiti ljude koji na tom istom planetu žive. Prekrasno, zar ne?

Na kraju ćemo morati odustati od svojih života kako bismo spašavali planet na kojemu živimo i koji je naš jedini dom, čiji smo svi mi sastavni dio. Svi smo mi sastavni dio njegove prirode od pamtivijeka do vječnosti. Što je tu odjednom sporno i čudno? Kada smo to mi kao ljudi ušli u svađu s planetom i postali faktor ugrožavanja istog?

Zašto zaboravljamo da resurse planeta na kojem živimo imamo pravo koristiti, jer su nam na raspolaganju. I potpuno je suludo da bilo što moramo plaćati moćnicima, kada nam je sve što nas okružuje dano samo zato jer smo tu gdje jesmo. I voda, i struja, i nafta, sve je to naše, a sve to moramo plaćati, bez obzira što je samo po sebi naše. Prevareni smo i pokradeni. Plaćamo perfidnim prevarantima nešto što je naše samo po sebi. Dio smo prirode i planeta na kojem živimo i sve nam se to skupo naplaćuje. Kao da grana bilo kojeg stabla naplaćuje listu njegovo postojanje, kao da more naplaćuje svakom valu što postoji, kao da sunce naplaćuje svakoj svojoj zraci njezino postojanje. Ljude na pozicijama vlasti kao da je netko doživotno cijepio protiv humanosti i empatije, tog toliko nam svima potrebnog osjećaja za druge ljude, a to bi trebala biti prva karakteristika koja bi ih trebala krasiti. 

Pitajmo se – kada će nas ljude sustav početi energetski certificirati i ocjenjivati? Pitanje je dana. Jer planet je po važnosti iznad svega pa tako i iznad ljudskih života. Još će nam na kraju zabraniti disati… Još ćemo na kraju morati plaćati vlastito postojanje ako nam naš osobni energetski razred ne bude zadovoljavajući. Apsurd nad apsurdima.

Eto, kada smo u vrijeme pandemije morali po diktatu sustava stavljati maske na lice koje su izazivale hipoksiju i mučninu kod brojnih ljudi, većina poslušnika to je odmah bez razmišljanja učinila, jer tako im je bilo naređeno. I sutra bi svi poslušnici učinili to isto za planet Zemlju. Gušili bi se ispod tko zna kakvih ‘klimatskih maski’ kako bi spasili planet.

Ne znam koliko daleko može ići ljudska glupost, ali iz priloženog vidimo da je bezgranična i da može ići dalje nego što smo mislili. I sve te pandemijske restrikcije nisu bile tu samo radi pandemije, to je jasno svakom čovjeku s imalo inteligencije u glavi. Sve te restrikcije bile su dio društvenog eksperimenta i provođene su kako bi se vidjela razina poslušnosti građana kada tobože prijeti neka globalna opasnost – u ovom slučaju ‘opasna zaraza’ koja kosi sve pred sobom. Test je nažalost cjelokupnog čovječanstva položen s odličnom ocjenom i sada moćnici mogu slobodno nastaviti s provođenjem svojih daljnjih planova. Tko zna, možda ćemo uime klime moći izlaziti iz naših domova samo nekoliko puta mjesečno. Nikad se ne zna kakva pravila moćnici mogu osmisliti kako bi nam uljepšali živote. Mogu oni što god žele. Nažalost. Naime, nitko im se ne suprotstavlja na konkretan način. Nitko ne propituje njihove naredbe, osim rijetkih pojedinaca koji samostalno prosvjeduju protiv nametnutih pravila, jer su uvidjeli da homogenosti među tzv. aktivistima i njihovim udrugama naprosto nema, niti će je ikada biti.

Jedino što nam izgleda preostaje su samostalne akcije hrabrih pojedinaca koji argumentirano napadaju sustav svojim stavovima. To je učinio Ivan Pernar kada se javno upitao – kako je moguće da je itko posvajao djecu iz države koja od 2016. godine zakonom brani međunarodna posvajanja djece zbog čega je čak bio otputovao u Zambiju (nakon čega je bio izložen monstruoznim napadima od strane mainstream medija i tzv. lijevih udruga koje su na državnom proračunu), kao i kada je gradonačelnika Zagreba upitao zašto daje prednost azilantima nad domaćim stanovništvom kada je u pitanju dijeljenje gradskih stanova. Samostalni društveni aktivizam je izgleda jedino što nam preostaje. Eto, jedan takav prosvjedni čin učinio je u Londonu društveni aktivist Piers Corbyn kada je u bezgotovinskom supermarketu ALDI platio svoje jagode kešom, iskoristivši svoje zakonsko pravo na plaćanje gotovinom.

Naši domaći aktivisti nam nažalost ne mogu pomoći kada govorimo o ovakvim društveno važnim temama, jer su oni skoro svi u nekakvim međusobnim sukobima i podmetanjima, u što smo kao medij upućeni i što nas beskrajno žalosti, jer bilo bi im svima puno pametnije da se ujedine, a ne da lobiraju jedni protiv drugih. Aktivizmom se mogu baviti samo ljudi koji gledaju na opće dobro svih nas, a ne samo na sebe. U aktivizmu nema mjesta ničijem egu. Aktivizam je spašavanje društva u cjelini u doslovnom smislu. Pametnom dosta. Među ljudima koji se bave društvenim aktivizmom ima jako dragih i plemenitih ljudi, ali oni su nažalost u manjini i ne mogu ni na koji način postići to željeno zajedništvo s drugima koje bi nam svima bilo potrebno za neke konkretne rezultate.

Svatko tko protiv bilo koga lobira i tko je sklon spletkama nije čovjek koji misli na dobrobit društva u cjelini i nije netko tko će nas sve skupa spasiti od zla. Uzalud aktivistima – lobistima (čast plemenitim iznimkama koji doista misle na društvo) sve njihove tobože antiglobalističke objave na društvenim mrežama, kada u svoje slobodno vrijeme rovare protiv bilo koga – koga smatraju svojom konkurencijom. Nema konkurencije. Svi smo u istom sosu i svima nam se isto piše ako ne shvatimo da jedino zajedništvom možemo pobijediti lopove na pozicijama moći kojima je u interesu razjedinjenost ljudi kako bi njima mogli manipulirati. No, vratimo se temi energetske učinkovitosti koja se kao i brojne druge teme itekako tiče svih nas.  

Evo kako to lijepo zvuči kada nam sustav priča o energetskoj učinkovitosti:

„Energetska učinkovitost najdjelotvorniji je način postizanja ciljeva održivog razvoja, s obzirom da veća učinkovitost doprinosi smanjenju emisija štetnih plinova u okoliš, većoj industrijskoj konkurentnosti, otvaranju novih radnih mjesta i povećanju sigurnosti opskrbe energijom. Upravo je zbog toga EnU okosnica jedinstvene energetske politike Europske unije (EU). Čelnici EU-a su 2007. godine kao cilj smanjenja godišnje potrošnje energije u Uniji definirali 20 % do 2020. godine, a 2018. godine je u okviru paketa „Čista energija za sve Europljane” postavljen novi cilj smanjenja potrošnje energije za najmanje 32,5 % do 2030. godine.“  Izvor: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Sada se govori o tome da će sve nekretnine do 2033. godine morati imati najmanje energetski razred D. Sve ostale nekretnine ispod te kategorije vladajuća će klasa vjerojatno proglasiti neuporabljivima. Na taj će način svi ljudi s nekretninama najnižih energetskih razreda preko noći praktički ostati bez njih, odnosno bez prava korištenja istih u bilo koje svrhe. Ako ne možeš živjeti u nekretnini koja po zakonu nije uporabljiva, ne možeš ju nikome ni iznajmiti, a niti prodati. Ona preko noći gubi na svojoj dojučerašnjoj vrijednosti, vlasnik predmetne nekretnine ne može preko noći doći do ogromnih sredstava koja bi mu bila dostatna za postizanje višeg energetskog razreda iste te na taj način bilo koja takva nekretnina ostaje u vlasništvu države u kojoj se nalazi i koja onda postupa s njom u skladu sa zakonima – ulažući u njenu uporabljivost iliti učinkovitost, a vlasnik postaje bezvlasnikom, jer se nije na vrijeme snašao po pitanju energetske učinkovitosti.

Prije totalne otimačine nekretnina građana, najprije će nastupiti razdoblje prilagodbe i pripreme na ono što tek slijedi. To će biti faza u kojoj će se ljudi koji neće biti spremni na visoke troškove pričuve morati pod hitno rješavati svojih nekretnina. Bit će to vrlo kratko i stresno razdoblje, a cijene nekretnina će u tom razdoblju rapidno padati. Mešetari će doći na svoje, kao uvijek u vrijeme krize. Dočepat će se nekretnina za male novce kako bi ih potom učinili ‘energetski učinkovitima’. Cjenkanje će na kraju završavati rečenicom: „Daj što daš“. Jednom riječju – katastrofa.

Klimatske promjene su savršen izgovor koji su globalisti osmislili za veliku otimačinu koja će uslijediti. Obožavaju se koristiti logikom. Građane rade budalama. Govore nam kako su dva i dva četiri i kako je sve što čine logično i zbog te njihovo pomno osmišljane logike nasušno potrebno. No, uvrnuta je to i vrlo sumnjiva logika koju bismo trebali preispitati. Sjetimo se da se upravo logika često koristi za manipulaciju masama.

Ljude će se putem zakona nastalih uime tih famoznih klimatskih promjena prisiljavati na sve veće troškove života ukoliko žele zadržati svoje nekretnine, tako da će svi oni ljudi koji za to ne budu imali dovoljno sredstava i koji neće moći pratiti taj tempo plaćanja svih mogućih popravaka svojih zgrada (kako bi te zgrade bile savršene i odgovarale svim zakonima), biti primorani prodati svoje nekretnine protiv svoje volje i po vrlo niskim cijenama.

To nas neodoljivo podsjeća na onu notornu rečenicu koja je već postala antologijska, a glasi: “Nećete imati ništa i bit ćete sretni“. Fact-checkeri bi rekli da je ta rečenica zapravo mit, da ona zapravo ne postoji i da ju nitko nikada zapravo nije niti izrekao, niti napisao. Sve i da nije i da jest – ona je postala dio globalnog folklora i više ne može izaći iz javnog prostora. Malo šale nije naodmet. Trebali bismo biti na oprezu i propitivati odluke globalista, a ne slijepo slušati sve njihove naredbe. Nemojmo im dozvoliti da nas vozaju. Otkažimo im poslušnost kada god možemo.

Neka si oni slobodno stave gas maske ili koje god druge maske žele na glave i neka pričaju o čemu god žele – o opasnim bolestima, o klimi, o ratovima, o spolovima i bezbrojnim rodovima, o čemu god žele. Neka si priušte slobodu govora, kada je već ne dopuštaju ostatku svijeta. A nas ostale neka ostave na miru. Prava je istina da su moćnici ti koji su najveći zagađivači naših života i ovog planeta, samo njih nitko energetski ne certificira, niti ih itko ocjenjuje.

Trebalo bi njih certificirati s obzirom na pozitivnu i negativnu energiju, da vidimo kolika je količina pozitive, a kolika količina negative u njima. Mislim da se uopće ne bismo iznenadili rezultatima. Evo ideje programerima za razvoj nove aplikacije kojom bi se mogla mjeriti količina pozitivne i negativne energije u ljudima. Lijepo bismo mogli skenirati čovjeka i zabraniti svima onima s prevelikim dozama negativne energije da vladaju ovim svijetom.

Dragi naši prijatelji,

Bili bismo vam neizmjerno zahvalni da vašim skromnim donacijama podržite naš rad kao alternativnog i potpuno neovisnog medija iza kojega ne stoje nikakve organizacije, već samo čisti entuzijazam. Svaka vaša donacija je više nego dobrodošla. Hvala vam od srca što ste uz nas. Vaša podrška nam puno znači. I mi smo svim srcem uz vas.