Radi se o rukopisu koji su kritičari već dobrano kritizirali na Georgia Guidestones pločama. Imamo previše ljudi na ovom svijetu – koje neke arogantne “elite” opisuju kao beskorisne izjelice. Plan smanjenja čovječanstva predstavljen je u izvjesnoj knjizi, koja se može smatrati i službenim startnim signalom za današnje klimatsko ludilo. Čini se da “Granice rasta” iz 1972. neki ludi milijarderi vide kao vodič za genocid.
Unatoč kampanji cijepljenja, u svijetu je još uvijek previše ljudi. Barem prema onim samoproglašenim elitama koje vjeruju da bi milijarda ljudi bila dovoljna. Georgia Guidestones ploče spomenute u uvodnom tekstu sugerirale su samo 500 milijuna. Ostatak? Trebalo bi se “polako smanjivati” ako je moguće – idealno kroz globalnu diktaturu.
Dennis Meadows bio je autor knjige The Limits to Growth, zajedno s Donellom Meadows, Williamom W. Behrensom III i Jorgenom Randersom. Knjigu je izdao Rimski klub i izvještaj je studije objavljene 1972. o budućnosti svijeta i globalne ekonomije. Izveden je na američkom MIT-u, a financirao ga je VW s tadašnjih milijun njemačkih maraka.
Osnova su bili modelski izračuni, odnosno pseudo-znanstvene igre brojevima, poput onih koje su nedavno korištene za zadržavanje korona virusa i njegovih brojnih mjera. Ispitivano je pet varijabli: industrijalizacija, rast stanovništva, pothranjenost, iskorištavanje zaliha sirovina i uništavanje životnog prostora. Iznesene su brojne pretpostavke koje su se pokazale netočnima, ali su iza mnogih kampanja straha i panike od tog vremena, poput ograničene prirode sirovina, kojih unatoč svim predviđanjima još uvijek ima u izobilju. Predstavljena je i zabluda o klimatskim promjenama izazvanim čovjekom – koje, iako se od 1972. godine zapravo ne mogu znanstveno prikazati, i danas dominiraju svjetskom politikom.
Simulacije iz 1992. provedene su u pozadini poboljšane situacije s podacima u usporedbi s 1972. Godine 1972. autori su spomenuli utjecaj stakleničkih plinova na klimu, ali nisu mogli razumjeti posljedice. Godine 1992. učinak staklenika koji je stvorio čovjek mogao se puno bolje procijeniti. Posebno poglavlje posvećeno je oštećenju ozonskog omotača uzrokovanom CFC-ima. S jedne strane, to opisuje problem graničnih prijelaza uzrokovan emisijama CFC-a, a s druge strane jasno daje do znanja da je čovječanstvo sposobno reagirati na globalne probleme i donijeti međunarodne sporazume za zaštitu ozonskog omotača.
Wikipedia o “Granicama rasta” i reviziji 1992. Tadašnja prijevara s navodnom ozonskom rupom također se raspravljala i poticala u radu.
Temeljna poruka i zahtjev kao rezultat rada je smanjenje svjetske populacije. Postoje različiti pristupi koji se razlikuju u kasnijim, revidiranim izdanjima knjige. U 2016., primjerice, bilo je poziva da se globalni rast stanovništva smanji na 1%. Zapravo, ljudi poput koautora Meadowsa pozivaju na smanjenje na 1 milijardu ljudi – a time i kraj postojanja ili reprodukcije za 7 milijardi.
U nastavku je intervju s Meadowsom u kojem on komentira svjetsku populaciju. U njemu razvija ideju “inteligentne diktature” kojom bi se mogao postići cilj depopulacije.
“Ako imamo vrlo jaku diktaturu, što je pametno … i [ljudi imaju] nizak životni standard,”
“Ali mi želimo imati slobodu i želimo imati visok životni standard tako da ćemo imati milijardu ljudi .”
“A sada smo na sedam, pa se moramo vratiti .”
“Nadam se da ovo može biti sporo, relativno sporo, i da se može učiniti na relativno ravnopravan način, znate, tako da ljudi dijele iskustvo.”
Ovim mišljenjem ili preporukom Meadows je naravno potpuno na tragu Svjetskog ekonomskog foruma, gdje njihov “lider misli” i “stručnjak” Yuval Harari širi slične ideje. Izražava se malo manje oprezno, ali smatra da “nama” velika većina stanovništva više ne treba. Ovo bi postalo “suvišno” – a ljudi bi se također mogli zamijeniti umjetnom inteligencijom. Međutim, postoje podijeljena mišljenja o tome preporučuje li Harari ovo aktivno ili ga u misaonim modelima opisuje kao realan razvoj događaja.
“Sada, brzo naprijed u rano 21. stoljeće kada jednostavno ne trebamo veliku većinu stanovništva,” zaključio je, “jer je budućnost razvoj sve više i više sofisticirane tehnologije, poput umjetne inteligencije [i] bioinženjeringa, Većina ljudi tome ne pridonose ničim, osim možda svojim podacima, i što god ljudi još rade, a što je korisno, te će tehnologije sve više činiti suvišnima i omogućiti zamjenu ljudi.”
