“Spasimo kitove”, tako je glasio naslov u autorskom tekstu u Washington Timesu, u kojem Patrick Moore, suosnivač “Greenpeacea” u to vrijeme, zauzima oštar stav prema navodnim konzervatorima kontroverzne organizacije: kritizira ih da izdaju svoja načela. Otkako su provedena sonarska istraživanja za izgradnju ogromnih pučinskih vjetroturbina, smrtnost kitova u dotičnom području povećala se za 400 posto. Čak je i službeno odobreno ugrožavanje životinja objektima. Gdje je negodovanje?
Od 2016., kada su na američkoj atlantskoj obali započela istraživanja akustičnim sonarima potrebnim za izgradnju 1500 vjetroturbina, 174 grbava kita isplivala su na obalu mrtva. To odgovara porastu smrtnosti od 400% u usporedbi s prethodnim godinama.
Tako počinje Mooreov kritički komentar od 14. veljače. Iako se smatra suosnivačem organizacije, napustio ju je nakon 15 godina i sve žešće kritizira smjer tzv. ekologa.
Zapravo, ne žele ništa znati o kritikama brojnih planiranih vjetroturbina uz obalu SAD-a: tvrde da nema dokaza o štetnosti tih biljaka. Moore tvrdi da bi 400-postotni porast smrti kitova povezan sa sonarnim programom trebao potaknuti Greenpeace da uloži svoja obilna sredstva u temeljit istraživački program. “Umjesto toga ne rade ništa”, piše on – osim: “Pa, oni krstare uokolo svojom jahtom od 30 milijuna dolara, koju zovu ‘Sailboat’.
Dok sonarni program utječe na komunikaciju životinja, orijentaciju i pronalaženje plijena, Moore kaže da bi izgradnja golemih betonskih baza za vjetroturbine također mogla imati opasne posljedice za kitove: bućkanje velikih količina blata otežava njihovu ishranu. Zapravo, čak su i američke vlasti svjesne da je postavljanje vjetroturbina na moru štetno za morske životinje: medij “ The Daily Skeptic ”ukazuje na službenu dozvolu za “uznemiravanje” morskih sisavaca od strane Vineyard Winda u Atlantskom oceanu kod obale Massachusettsa. Sumnja se da će propisi koji su u njemu propisani spriječiti ozljede životinja izgradnjom objekta. Takozvane ekologe nije briga.
Mooreov zaključak:
Danas rukovoditelji Greenpeacea rade u udobnim uredima i plove uokolo poput hrpe studenata na ljetnom krstarenju. Stavljajući se na stranu strojeva umjesto živih, ugroženih kitova, izdali su svoje osnivače i sve koji istinski brinu o prirodi. Danas mi je više nego ikad drago što sam ih 1986. godine napustio nakon 15 godina radnog staža. Kad je Greenpeace ispravno odredio svoje prioritete, sačinjavali su ga dobrovoljni križari za mir i prirodu. Izrastao je u veliki posao usredotočen na prikupljanje sredstava, zakulisnu reketarsku znanost o smeću.
