Nove klimatske ciljeve EU možemo u prijevodu nazvati kao razvodnjenu dozu otrova.
Ministri zaštite okoliša EU-a postigli su u Bruxellesu dogovor kojim se slabe klimatski ciljevi za 2030. i 2040. Tvrtkama se sada sve više dopušta da “se odmaknu” od ciljeva CO₂ kupnjom “međunarodnih CO₂ kredita”. Ovaj kompromis samo odgađa propast našeg gospodarstva. Kult CO₂ postaje sve apsurdnija farsa.
U Bruxellesu su 5. studenog ministri zaštite okoliša EU predstavili svoje nove klimatske ciljeve. Rezultat je razvodnjena verzija EU-ovog Zelenog plana, poput flastera na rani od metka. Nova pravila omogućuju tvrtkama da sve više prepuštaju smanjenje CO₂ drugima.
Kupuju međunarodne CO₂ kredite – certifikate namijenjene kompenzaciji emisija negdje drugdje. Ti krediti uglavnom dolaze iz sumnjivih projekata u zemljama u razvoju, gdje se navodno sadi drveće ili se navodno provodi neka druga aktivnost povezana s klimom. To jest, ako nije, kao u Kini, jednostavno prijevara kako bi se prevarili lakovjerni Europljani.
Trgovanje ugljikom je potpuno besmislena prijevara. Stvara birokraciju i troškove, ne mijenja ništa u stvarnim emisijama CO₂ i obogaćuje špekulante. CO₂ nije zagađivač klime, već temeljni element života na Zemlji. Kao biljna hranjiva tvar, potiče rast u šumama i na našim poljima. Ako koncentracija ovog plina ikada padne ispod 150 ppm, fotosinteza biljaka, a time i sav život na Zemlji, prestao bi.
Birokracija EU profitira od histerije oko CO₂-a jer može prodavati certifikate CO₂-a na “aukcijama”. Isto čine i špekulanti na burzi gdje se trguje kreditima, te “nevladine organizacije” koje financiramo i koje certificiraju projekte.
Cijena po toni CO₂-a trenutno je oko 80 eura, a prema Središnjem odboru EU-a, trebala bi porasti na najmanje 200 do 300 eura po toni. To povećava troškove proizvodnje i čini europske tvrtke nekonkurentnima.
Tvornica automobila u njemačkom Wolfsburgu mora platiti za svaki oklijevajući korak naprijed, dok njezin konkurent u Detroitu, pod Trumpom, jednostavno ide punim gasom. Američki predsjednik nazvao je klimatske promjene “najvećom prijevarom u povijesti”.
SAD su se povukle iz svojih klimatskih ciljeva. Nema poreza na ugljik, nema kredita, samo jeftina energija iz svih dostupnih izvora. Europska industrija više ne može konkurirati suočena s visokim cijenama energije i porezima na ugljik.
Kina sa zabavom promatra ovaj spektakl. Peking nikada nije ozbiljno sudjelovao u klimatskoj religiji. Energetski miks zemlje temelji se 80 posto na ugljenu, nafti i plinu. Kineska rastuća glad za energijom zadovoljava se prljavim, ali jeftinim lignitom. Dok Bruxelles sanja o nultoj emisiji, Kina vrtoglavom brzinom gradi nove termoelektrane na ugljen.
Kineske emisije CO₂ višestruko premašuju emisije EU. Europa kažnjava samu sebe dok ostatak svijeta u nevjerici odmahuje glavom i prednjači u svakom pogledu. Trgovanje CO₂ stvara izmišljeno tržište za zrak koje nimalo ne utječe na klimu, ali generira poreze na CO₂ nametanjem nameta na svaku ljudsku aktivnost.
Ovaj Bruxellesski sporazum nije ništa više od taktike odugovlačenja. Vodstvo EU shvaća da europsko gospodarstvo bankrotira pod klimatskim ciljevima. Ne mogu (porezi na CO₂!) i ne žele (klimatska religija!) odustati od tih ciljeva. Dakle, umjesto da zaustave propast našeg gospodarstva, oni ga produžuju.
Europske tvrtke koje se ne presele u inozemstvo propast će. Radna mjesta će se preseliti u Teksas ili Šangaj. A onda će se štetni CO₂ jednostavno tamo emitirati. Naš prosperitet, izgrađen generacijama, raspada se pod petogodišnjim planovima EU.
Zeleni plan EU nije dogovor, već smrtna presuda. Klima se neće dati promijeniti našim samouništenjem. Usput, vlade Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke nisu pristale na ovo ludilo. Istočna Europa, nakon što je odbila invaziju azila, ponovno se dokazuje kao posljednji bastion razuma u EU.
