Operacije srca našle su se na udaru klimatske agende.
Ako se čak i operacije koje spašavaju živote sada procjenjuju s “ugljičnim otiskom”, nešto je očito ozbiljno izvan kontrole. Trebaju li takvi postupci u budućnosti biti dopušteni samo ako pacijent može pokazati “odgovarajući ugljični otisak”?
Uvijek postoje trenuci kada se pitate ima li klimatska ideologija uopće ikakvog utjecaja. Odgovor je sasvim očit: Ne. Čak ni kirurgija srca – ovo područje medicine gdje je doslovno pitanje života i smrti – nije pošteđena ovog ideološkog ludila.
Najnoviji dokaz: Studija u European Heart Journalu pod naslovom „Analiza emisije ugljika zamjene aortnog zaliska: ekološki otisak transkateterskih vs. kirurških postupaka“, koja se ne odnosi na šanse za preživljavanje, kiruršku sigurnost ili zadovoljstvo pacijenata, već na „CO2 otisak“ od operacija srčanih zalistaka.
Da, dobro ste pročitali. Operacijska sala postaje mjesto ekoloških zločina, a srčani kirurg (kao i sam pacijent) postaje zli klimatski grešnik. Očito će se Hipokratova zakletva u budućnosti morati izmijeniti: Prvo, ne činiti štetu – i drugo, operacije moraju biti „klimatski neutralne“.
Istraživači su ozbiljno doveli u pitanje emitira li kirurška operacija aortnog zaliska ili minimalno invazivna varijanta s kateterom više CO2. Rezultat je utvrđen sa znanstvenom pedantnošću: operacija na otvorenom srcu uzrokuje između 620 i 750 kilograma ekvivalenta CO2, dok kateterski postupci navodno dodaju samo 280 do 360 kilograma ugljičnom otisku.
To zvuči dramatično – dok ne uzmete u obzir omjer: Jedan povratni let preko Atlantika košta oko jednu tonu po putniku. Drugim riječima, operacija srca koja spašava život proizvodi manje CO2 (koji je ionako važna biljna hrana) nego mjesto u jeftinom letu za New York. Ali naravno, kada vaš vlastiti otac leži na operacijskom stolu, trebali bismo se prvenstveno zapitati hoće li njegov postupak utjecati na sante leda na Arktiku – a ne hoće li preživjeti.
New cardiology paper published this month
— Kevin Bass PhD MS (@kevinnbass) August 6, 2025
Proposes changing medical guidelines for aortic valve replacement surgery to minimize the impact on global warming pic.twitter.com/pokM40UEaH
To postaje posebno groteskno kada se uzme u obzir metodološki napor koji je u to uključen. Svaki detalj “izvora emisije” pomno se bilježi: od energije za rasvjetu operacijske sale do električne energije za bolnički HVAC sustav do ciklusa pranja posteljine. Čak se i postoperativna prehrana pacijenata pojavljuje u bilanci – kao potencijalni klimatski grijeh, naravno. Može se zamisliti kako će izgledati sljedeći korak: Postojat će samo nemasna bolnička kaša na biljnoj bazi. I ne iz medicinskih razloga, već zato što meso u juhi navodno zagrijava planet.
Pacijenti kao klimatske štetočine
Usput, najveći dio CO2 kolača dolazi s jedinice intenzivne njege, ili preciznije, duljine boravka tamo. Stoga bi svatko tko želi spasiti planet morao brže liječiti pacijente – ili, idealno, uopće ne. Autori to čak ni ne spominju kao cinično, već suhoparno pišu da bi se to moglo uzeti u obzir pri donošenju “odluka na razini cijele populacije”. Drugim riječima: Svatko tko dulje ostaje u bolnici ozbiljan je zagađivač klime. Logičan zaključak – i ne toliko nategnut u apsurdnoj logici ove ideologije – bio bi izbjegavanje operacija starijih ili teško bolesnih osoba jer njihov oporavak traje dulje. Uostalom, mrtvi pacijenti ne ostavljaju ugljični otisak, zar ne?
To otkriva stvarnu opasnost takvih misaonih eksperimenata: više se ne radi o dobrobiti pojedinca, već o uključivanju u sustav računovodstva ugljika više razine. Takozvana “analiza životnog ciklusa” postaje moralno oružje. Medicinske intervencije više se ne procjenjuju prvenstveno na temelju spašavaju li život, već na temelju toga koliko “klimatskog duga” generiraju. Svatko tko još uvijek vjeruje da je ovo samo akademska zabava, vara se. Studije poput ovih često u konačnici služe kao predložak za smjernice, proračunske odluke i određivanje prioriteta – i u nekom će se trenutku reći da određena intervencija više nije “vrijedna” iz klimatske perspektive.
Ne smije se zaboraviti: Ovaj oblik razmišljanja krajnja je točka ideologije koja više ne vidi čovječanstvo kao mjeru svih stvari, već kao problematičan faktor u apsurdnom modelu izračuna CO2. Svatko tko ozbiljno ustane i procijeni kirurške zahvate na temelju vrijednosti emisija odavno je ostavio svoj moralni kompas u garderobi klimatske crkve.
Ono što se prodaje kao “znanstveno istraživanje” u stvarnosti nije ništa više od ideološkog programa preodgojnosti koji se proteže sve do operacijske sale. Ne zaboravimo da je nekoć bilo vrijeme kada su ljudi bili klasificirani kao “vrijedni života” i “nevrijedni života” – i kao što svi znamo, to nije bilo dobro vrijeme.
Ali hoće li liječnici, medicinske sestre i pacijenti – cijelo čovječanstvo – zauzeti jasan stav protiv toga? Jer kada dođe dan kada više neće biti važan pacijentov otkucaj srca, već brojač CO2 u bolničkom računalu, tada će zdravstveni sustav konačno kapitulirati. Pitanje hoće li nečiji otac dobiti srčani zalistak nikada ne smije ovisiti o temperaturnoj prognozi za 2100. godinu.
