Ugledni profesor s MIT-a dr. Richard Lindzen kaže da ‘neće biti nikakve klimatske katastrofe’.
Prema profesoru s MIT-a dr. Richardu Lindzenu, NE POSTOJI klimatska katastrofa.
Dr. Linszen, atmosferski fizičar i profesor emeritus na Tehnološkom institutu Massachusetts (MIT), rekao je: „Ako postignete neto nulu do 2050., ako to učinite diljem svijeta, izbjeći ćete zagrijavanje od otprilike trećine stupnja. Ako se radi samo o Europi i Anglosferi, to je bliže desetini stupnja.“
Dodao je: „Dakle, izbjegli ste zatopljenje od desetinke stupnja po cijenu vjerojatno desetaka bilijuna dolara. Ne čini mi se kao povoljna pogodba“, dodaje. „Koliko daleko će stanovništvo ići govoreći da ćemo se žrtvovati za simboličnu gestu?“
U videu ispod, Lindzen govori o svom radu na Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC) i svojoj zabrinutosti zbog pogrešne naracije klimatskog alarmizma i načina na koji će on dovesti do patnje mnogih.
The Daily Sceptic izvještava: A koga briga za desetinku stupnja zagrijavanja, pita Lindzen. „Kad netko kaže promjenu od desetinke stupnja, ili kada (glavni tajnik UN-a António – HS) Guterres kaže, ako se promijeni za pola stupnja, gotovi smo kao vrsta, to je egzistencijalna prijetnja – ljudi se moraju pitati, o čemu dovraga pričaju?“
Prema Lindzenu, sva nedavna predviđanja klimatske katastrofe pokazala su se lažnima, a i buduća će biti. „Proći će 2030. Proći će 2050. Proći će pedeset godina. Neće biti klimatske katastrofe“, kaže on.
U intervjuu, Lindzen detaljno raspravlja o tome što klimatolozi znaju o klimatskim promjenama i njihovim procesima, kao i o poluistinama i otvorenim lažima koje šire oni koji proglašavaju klimatsku krizu. Obrađuje teme poput ograničenog kapaciteta CO2 da zagrije planet, njegove stvarne uloge na Zemlji, obmanjujućih tvrdnji o sve većoj učestalosti ekstremnih vremenskih događaja, apsurda klimatskih politika i budućnosti energije.
Dr. Richard Lindzen je međunarodno priznati američki atmosferski znanstvenik i profesor emeritus na MIT-u čiji su doprinosi klimatskoj znanosti značajni. Tijekom svoje karijere, Lindzen je objavio gotovo 250 znanstvenih radova, istražujući efekt staklenika i druge složene aspekte klimatskih promjena, poput dinamičke meteorologije, hidrodinamičke nestabilnosti, planetarnih valova, monsunske meteorologije, planetarnih atmosfera i hidrodinamičke nestabilnosti. Njegova istraživanja uključivala su studije o ulozi tropa u vremenskim uvjetima srednjih geografskih širina i globalnom transportu topline, proračunu vlage i njegovoj ulozi u globalnim promjenama, podrijetlu ledenih doba, sezonskim učincima u atmosferskom transportu, stratosferskim valovima i opažačkom određivanju osjetljivosti klime. Dao je veliki doprinos razvoju trenutne teorije Hadleyjeve cirkulacije, koja dominira atmosferskim transportom topline i količine gibanja iz tropa u više geografske širine i unaprijedila je razumijevanje uloge gravitacijskih valova malih razmjera u stvaranju preokreta globalnih temperaturnih gradijenata u mezopauzi. Bio je pionir u proučavanju međusobnog djelovanja fotokemije ozona, radijacijskog prijenosa i dinamike.
Lindzen je također doprinio znanstvenim izvješćima Međuvladinog panela Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (IPCC).
Doktorirao je na Sveučilištu Harvard 1964. godine. Tamo je bio profesor do 1983., a od 1980. do 1983. direktor Centra za fiziku Zemlje i planeta. Lindzen je tijekom svoje akademske karijere bio gostujući profesor na Sveučilištu u Tel Avivu, Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu i Laboratoriju za dinamičku meteorologiju u Parizu. Godine 1983. pridružio se MIT-u, gdje je postao profesor atmosferskih znanosti. Lindzen je umirovljen 2013. godine.
Lindzen je za svoj znanstveni doprinos dobio nekoliko prestižnih nagrada. Američko meteorološko društvo dodijelilo mu je nagradu Clarence Leroy Meisinger (1968.) i nagradu Jule Charney (1985.) za „vrlo značajno istraživanje u atmosferskim znanostima“. Američka geofizička unija dodijelila mu je medalju James B. Macelwane (1969.), a Vijeće inženjera priznalo ga je za izvanredna postignuća u inženjerstvu (2009.), među ostalim priznanjima.
Lindzen je član i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (izabran 1977.) i Američke akademije znanosti i umjetnosti (izabran 1977.).
