Prvi stih pronađoh,
pjesma neka krene;
drugi prati prvi riječima u korak,
treći izviruje iz njihove sjene, –
u četvrtom stihu,
život malo gorak.

Peti stih se pita,
kamo ide rima?
Šesti odgovara putujemo dolje.

Sedmi očigledno sitnih briga ima,
što u osmom stihu nisu riječi bolje.

Devetim ću stihom reći što se zbilo,
desetim raskriti iluzije svoje.

Jedanaest ćuti što je pero snilo,
dvanaesti kaže – točka – svršeno je.

Jozo Vulić