Služim korporaciji, njezin sam rob,

neću skupiti ni dovoljno novaca za grob,

osam sati mi cijeli dan nasilno oduzme,

nije sad bitno, kako se što „uzme“ –

činjenica je ta da sam običan djelatnik,

broj na papiru tek patetični radnik,

korist od svega, samo firma ima,

roba je šrot, ali idiotima i to štima,

ima se para, troši se uzalud i iz dosade,

čim uđem u dućan, tlake mi dojade,

kad se probudim, već se počnem spremati,

vrijeme je, o vrijeme je drugari za delati,

tako izgubim čitav život, ništa ne steknem,

samog života se ugovorom odreknem!