Ljudi moji,

ma ča vas ni srama

jeni druge u oči gledati

po talijanski se spominjati i

Talijanima se raditi.

 Ma ča ste pamet zgubili,

što ste se smučili,

što ste zaboravili

što su nan fašisti radili,

što ste zaboravili

ča smo pod njihovimi škornjami

i bajunetami pasivali i provali.

Ščavima su nas zvali,

na sve foze tukli i mučili,

trovali, u pržune iu jame hitali,

naše divojčine silovali…..

Što ste zaboravili kako su nan

branili naš jezik govoriti

i svoj na svoj biti.

Što ste zaboravili kako su nan

hrvačka imena i prezimena

na talijansku kambidirali.

Denas, toliko malo toga poklekne,

vi bite, dragi moji podrepaši i izdajice hrvackog roda,

kako i vaši babe i vaši didi

želeli kamiče nere

obući i po svojen narodu tući.

Ma znaš ča, da naprid ne gren,

dragi naši talijanci,

budite vi ča ćete,

nemam ništa protiv,

stanite prid špegalj

idem van

bolje od mene povidati

kakove ste hudobe i kakovi ste Radinovi kumpanji.

Neka van dragi Bog i naša prelipa i ponosna

hrvačka Istra grihe uprosti.

Tornajte se na izvor,

tamo je voda najbistrija i najčišća.

Iz zbirke „Vijađajući krug život“ (2022. godine).

Ovu pjesmu posvećujem IDS-u, svim sabornicima, hrvatskoj Vladi, Furiu Radinu, HRT-u, Lidiji Motika Baštijanić, Ivanu Jakovčiću, Borisu Miletiću, Daliboru Pausu, SDP-u i svim zaljubljenicima Musolinijevog fašizma.