Marko – Ivan Pekica posvećuje svoju uskrsnu pjesmu svim obespravljenim ljudima cijeloga svijeta.
Kamo god se okreneš,
po cijelom svijetu
ratovi, žalost, tuga,
glad, siromaštvo,
i kolone beznadnih ljudi
u potrazi za boljim životom.
Pred bodljikavom žicom
nečovještva bogatih,
pred oltarom nade
kleče i čekaju milost Božju.
Naprijed ne mogu,
a natrag u oganj rata im se ne ide.
Iza njih bombe, granate, rakete,
mrtva tijela najmilijih i
razrušeni domovi.
Crno za crnim,
tuga za tugom
po kiši i blatu,
po zimi i snijegu
u naručje smrti
teškim koracima
obespravljene kolone ljudi idu.
Suze majki, očeva i djece
jedne druge zalijevaju i
dragoga Boga za spas ovoga svijeta
na koljenima mole.
Uskrs je pred vratima,
a tako je daleko.
Vjetrovi zla i nečovještva
sve jače zavijaju
i sve ljudsko pred sobom nose.
