Znam, nije lako

Nije lako u današnjem svijetu

Biti to što jesi u svojoj srži

Nije lako biti danas

Čovjek od duše i tijela

Znam…

Nije lako…

Nije lako pustiti emociju

Nije lako otvoriti dušu kraj ranjenih zvijeri

Nije lako sebi dozvoliti biti ranjiv

I još je puno teže ići protiv Sebe…

Znam…

Puno je teže…

Nijedan dio mene i tebe

Nije grešan ni pogrešan

Svaki dio mene i tebe

Baš to je što treba biti

Ali kako?

Kako povezati sve?

Kako?

Ali kako uskladiti se sa Pjesmom svog Srca?

Odgovori su u svakom od nas

Ali ne čujemo ih

Od buke vanjskog svijeta

I od buke unutarnjih borbi s onim što boli

Nije lako u današnjem svijetu

Priznati sebi bol svog Srca

A još je teže tu bol pokazati pred drugima

Jer oni koji „trebali su“ nisu bili luka sigurna

Znam…

Nije lako…

I znam…

Postoje samo dva puta…

Jedan je nastaviti skrivati se iza buke svijeta

Jedan je nastaviti boriti se sa boli svog Bića

Drugi put je okrenuti se prema unutra

I ljubiti rane svoje dok ne zarastu…

I taj izbor je osobna stvar

I taj put nitko drugi osim nas ne može proći

Samostalno koračanje ne znači da moramo sami

Uvijek postoje oni koji mogu, znaju i žele pružiti ruku…

Znam…

Nije lako…

Otvoriti se i dati svoje povjerenje

Koje toliko puta izigrano je…

Znam…

Još je teže…

Patiti sam i napušten

U vječnom pokušaju zaštite sebe od osjećanja boli…

Ono što boli

Nastavit će boljeti još više

Tako dugo dok ne stanemo

I ne odlučimo ljubiti vlastite rane…