Ova kontroverzna knjiga govori u zaboravljenoj i pomalo skrivenoj povijesti europske medicine leševa u kojoj su viši društveni slojevi pribjegavali liječenju raznih zdravstvenih problema uz pomoć leševa. Kraljevi, dame, gospoda, svećenici i znanstvenici gutali su ili na sebi nosili ljudsku krv, meso, kosti, salo, mozak i kožu u pokušaju da se izliječe od epilepsije, modrica, rana, rana, kuge, raka, gihta, depresije i drugih bolesti.

Epoha Portal Richard Sugg / Amazon

U ovom sveobuhvatnom i vrlo opsežnom tekstu autor Richard Sugg piše da je, osim što je bila poznata srednjovjekovna terapija, medicina leševa bila na svom vrhuncu tijekom društvenih i znanstvenih revolucija rane moderne Britanije, a kao praksa se zadržala i u osamnaestom stoljeću i to među siromašnim društvenim slojevima, sve do viktorijanskog doba.

U rasponu od stratišta u Njemačkoj i Skandinaviji, preko sudova i laboratorija u Italiji, Francuskoj i Britaniji, do bojnih polja u Nizozemskoj i Irskoj, pa sve do plemenskog ljudožderstva u Americi, knjiga ‘Mumije, Kanibali i Vampiri’ tvrdi da su pravi kanibali zapravo bili Europljani. 

Probijajući se kroz krvave sjene ove kontroverzne tajne povijesti, nailazimo na lijekove temeljene na izrezanim tijelima živih i mrtvih ljudi, na vrećama ljudskog sala pokupljenog s bojišta nakon borbe s oružjem, na rukavice od ljudske kože i prvu mumiju koja se pojavila na pozornici u Londonu. 

Ova vrlo dvojbena medicinska praksa opstala je, kako rekosmo, sve do 18. stoljeća, a među sirotinjom se tvrdoglavo zadržala sve do vremena kraljice Viktorije.

“Tijekom vrhunca medicinskog kanibalizma, tijela ili kosti su rutinski uklanjani iz egipatskih grobnica i europskih groblja. I ne samo to, negdje u osamnaestom stoljeću jedan od najvećih uvoza iz Irske u Britaniju bile su ljudske lubanje.

Je li sve to o čemu ovdje govorimo bilo gore od suvremenog crnog tržišta ljudskih organa ili je to na toj razini, teško je reći. Ali, jedno je sigurno – ova je medicinska praksa više nego nemoralna, a o njoj se, gle čuda, govori baš u ovom našem novo-nenormalnom dobu.

U kontinentalnoj Europi, gdje je sjekira rutinski padala na vrat kriminalaca, krv je navodno bila lijek za mnoge epileptičare.

U Danskoj je mladi Hans Christian Andersen vidio kako roditelji svom bolesnom djetetu daju krv.

Ovaj tretman je bio toliko popularan da su za vrijeme vješanja prijestupnika medicinari rutinski upućivali svoje pomoćnike da skupe krv u čaše dok je šikljala iz vratova umirućih kriminalaca.

A sami pacijenti željni ozdravljenja i vjerujući u tu metodu ozdravljenja znali su zaobilaziti sustav te sami plaćati nekoga da se dokopaju željenog ‘lijeka’ ne želeći prolaziti kroz redovne procedure. Bilo je tu svega.

Tijekom jednog pogubljenja u Njemačkoj početkom šesnaestog stoljeća, jedan skitnica je zgrabio obezglavljeno tijelo pogubljenog prijestupnika prije nego što je palo na pod, i popio krv iz njega…

Posljednji zabilježeni slučaj ove prakse u Njemačkoj dogodio se 1865. godine.

Dr. Sugg je rekao: “Poznat kao ‘Kraljeve kapi’, ovaj tekući lijek koristio se protiv epilepsije, konvulzija, glavobolja, a često i kao hitan tretman za umiruće ljude”.

Vrlo iscrpno istraživanje ove vrlo intrigantne teme dr. Sugga bit će prikazano u nadolazećem dokumentarcu Channela 4 s Tonyjem Robinsonom u kojem rekreiraju verzije starijih kanibalističkih droga koristeći svinjski mozak, krv i lubanje.

Drugo izdanje knjige pod naslovom ‘Mumije, kanibali i vampiri’, objavio je također Routledge 29. lipnja 2011. i bavi se uglavnom zaboravljenom i prikrivenom poviješću europske medicine leševa od renesanse do viktorijanskog doba.

Ove medicinske tajne natopljene su ljudskom krvlju, a drugo izdanje knjige uključuje novi materijal o egzo-kanibalizmu, medicini lubanja, ispijanju krvi u skandinavskim pogubljenjima, viktorijanskom glađenju leševa i magičnim moćima svijeća napravljenih od ljudske masti. U našoj potrazi za razumijevanjem neobičnog paradoksa rutinskog kršćanskog kanibalizma krećemo se od katoličkog vampirizma euharistije, preko rutinske prljavštine i nelagode ranomodernih tijela, do moćnog izvora krajnje moći medicine leševa – ljudske duše, sebe.

Knjiga je sada popraćena i dodatno opremljena popratnom web stranicom s dodatnim člancima, intervjuima s autorom, povezanim slikama, sažecima ključnih tema i glosarom. Drugo izdanje knjige Mumije, kanibali i vampiri neophodno je štivo za svakoga tko se zanima za povijest medicine, ranu modernu povijest i onu tamniju, skrivenu stranu povijesti europskog kršćanstva i medicine o kojoj se baš i ne govori i ne piše, ali to ne znači da te tajne ne bismo smjeli otkrivati sami te se zapitati o prirodi ljudskog roda koji kada mu je potrebno u doslovnom smislu proždire drugog čovjeka.

Izvor: Absolute History, Amazon