Ljude ne razdvoji udaljenost. Već manjak poruka. Poziva. Pitanja „kako si“. Čak i onda kada nema dovoljno spremnosti da se do kraja sasluša odgovor.
A puno je toga što se u čovjeku skupi i što bi rado nekome rekao, povjerio mu se. Ljude razdvoji kada više nema dovoljno snage podržati drugoga. Stisnuti mu lajk. Reći mu da se isplati ići za njegovim snovima.
Ljude razdvoji kad prestanu raditi na sebi i kada pomisle da su pozvani samo drugoga mijenjati. Ljude razdvoji kad prestanu cijeniti ljude. Kad prestanu uzvraćati osmijeh. I kada nemaju više snage za lijepu riječ, podršku, utjehu.
A vjerojatno zato što je ni sami nisu dugo primili. A onda čekaju da drugi napravi prvi korak. I da sve krene drugačije. Ali to ne dolazi. A vrijeme prolazi. I sve smo dalje. I dalje. Ljude na razdvoji udaljenost. Već manjak poruka. Poziva. Pitanja „kako si“. Razdvoji ih život koji više nije život.
