Iz dnevnika mojih nastavnih jedinica
Svi oni koji se bave komunikacijama stalno naglašavaju važnost slušanja i upozoravaju da je slušanje mnogo važnija i teža komunikacijska vještina od govora.
Pritom nas ne zaboravljaju upozoriti da komunikacija ne počinje govorom, nego počinje pripremom naših ušiju da čujemo naše sugovornike. Mnogi od nas, nažalost, često puta to zaboravljamo. Mi toga nismo ni svjesni. Našega sugovornika prekidamo u njegovu govoru, upadamo mu u riječ ili njegovu govoru našim neslušanjem uopće ne pridajemo nikakvu pozornost.
Komunikacija mora biti uvijek dvosmjerna – dijaloška
Sjetimo se da je koumunikacija dvosmjeran proces i da poruke koje putuju komunikacijskim kanalom uvijek putuju u dva smjera, a kako bi mogle putovati komunikacijski kanal mora uvijek biti slobodan za prijenos naših poruka. Zaboravimo na monolog i prečestu uporabu osobne zamjenice JA. Umjesto zamjenice JA, u našem komuniciranju koristimo osobnu zamjenicu MI. ‘M‘ diže, mi spaja, mi nosi… Želimo li biti slušani u našim nastupima, moramo voditi računa o sljedećim “detaljima”:
– Sadržaju naše poruke (što zelimo poručiti našem sugovorniku odnosno auditoriju),
– zašto to želimo reći i treće
– koliko smo doma s temom o kojoj želimo govoriti (koliko smo trenirali, pripremali se, probali….)
Izaberimo prave, jednostavne, razumljive, pitke i dobrodošle riječi. Nemojmo biti nametljivi. Budimo slikoviti, entuzijastični, uzbudljivi, strastveni i samouvjereni. Nikada nemojmo zaboraviti da glavni glumac u našoj komunikaciji uvijek treba biti naš sugovornik.
Ne zaboravimo, imamo dva uha i jedna usta, kako kaže latinska poslovnica, tako se i ponašajmo u našoj komunikaciji.
Omogućimo našem sugovorniku da u miru osmisli i artikulira svoje misli, ideje, stavove i emocije. Pustimo ga da se ispuca, a onda, kada dođe red na nas, krenimo mi tamo gdje je naš prethodnik stao. Nemojmo ni u snu krenuti s nekom našom temom koja nema ama baš nikakve veze s temom o kojoj je govorio naš sugovornik, jer će to biti najočitiji znak da našega sugovornika uopće nismo slušali.
Slušajmo, slušajmo, budimo aktivni, budimo znatiželjni i dajmo našem sugovorniku do znanja da uživamo u njegovu društvu i njegovim porukama.
Takvim ćemo našim uljudnim ponašanjem doprinijeti ugodnijoj atmosferi našeg druženja i kvalitetnijoj komunikaciji.
Da, naše lijepo i uglađeno ponašanje je vrlo, vrlo važno, jer je to kruna svake komunikacije i odnosa s našim javnostima.
Normalno, to vrijedi za svakog onoga tko želi biti uspješan u komunikaciji, ali to nikako ne vrijedi za naše političare. Oni očito imaju začepljene uši pa ne čuju plač gladne djece i jauke siromašnih, bolesnih, nemoćnih i obespravljenih ljudi.
Vjerojatno su i slijepi ili radije okreću glave, jer ne žele vidjeti kolone mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi koji svakodnevno u sve većem broju jure tamo gdje će biti cijenjene njihove vrijednosti i gdje će moći ostvariti svoje želje i pravo na život dostojan čovjeka.
Nemojmo u našim komunikacijama ni u najgorem snu oponašati naše političare. U našoj komunikaciji budimo uvijek iskreni, spontani, vedri i opušteni. Uvijek se najavljujmo osmijehom i s ljubavlju. Samouvjereno, dostojanstveno i ponosno. Ne zaboravimo, naša duša je, kako kaẓ̌u psiholozi, vješalica našega tijela.
Marketingaši, ne bez razloga, kažu – “osluškuj bilo tržišta, uspjet ćeš”, a oni koji ne znaju slušati, unaprijed si mogu upisati neuspjeh.
I, da zaključim, slušajmo, poštujmo i uvažavajmo našeg sugovornika odnosno naš auditorij, bit ćemo uspješni u našoj komunikaciji i zadovoljni sami sa sobom i našim učinkom.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
