Iz dnevnika mojih nastavnih jedinica
Svi oni koji se bave komunikacijama stalno naglašavaju važnost slušanja i upozoravaju da je slušanje mnogo važnija i teža komunikacijska vještina od govora.
Pri tome ne zaboravljaju nas upozoriti da komunikacija ne počinje govorom nego počinje pripremom naših ušiju da čujemo.
Mnogi od nas, nažalost, često puta to zaboravljamo. Mi toga nismo ni svjesni.
Našega sugovornika prekidamo u njegovom govoru, upadamo mu u riječ ili njegovom govoru našim neslušanjem uopće ne pridajemo nikakvu pozornost.
Komunikacija mora biti uvijek dvosmjerna – dijaloška.
Zaboravimo na monolog i prečestu upotrebu osobne zamjenice JA. Umjesto zamjenice JA, u našem komuniciranju koristimo osobnu zamjenicu Mi. Mi diže, mi spaja, mi nosi….
Želimo li biti slušani u našim nastupima, moramo voditi računa o sljedećim “detaljima”:
– Sadržaju naše poruke (što zelimo poručiti našem sugovorniku odnosno auditoriju),
– zašto to želimo reći i;
– koliko smo doma s temom o kojoj želimo govoriti (koliko smo trenirali, pripremali se, probali….)
Izaberimo prave, jednostavne, razumljive, pitke i dobro došle riječi.
Nemojmo biti nametljivi.
Budimo slikoviti, entuzijastični, uzbudljivi, strastveni i samouvjereni.
Nikada nemojmo zaboraviti da glavni glumac u našoj komunikaciji bude uvijek naš sugovornik.
Ne zaboravimo, imamo 2 uha i jedna usta, tako se i ponašajmo u našoj komunikaciji.
Normalno, to vrijedi za svakog onoga tko želi biti uspješan u komunikaciji, ali to nikako ne vrijedi za naše političare. Oni očito imaju začepljene uši pa ne čuju plač gladne djece i jauke siromašnih, bolesnih, nemoćnih i obespravljenih ljudi.
Vjerojatno su i slijepi ili radije okreću glave, jer ne žele vidjeti kolone mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi koji jure tamo gdje će biti cijenjene njihove vrijednosti i gdje će moći ostvariti svoje želje i pravo na život dostojan čovjeka.
Nemojmo u našim komunikacijama ni u najgorem snu oponašati naše političare. U našoj komunikaciji budimo uvijek iskreni, spontani vedri i opusteni. Uvijek se najavljujmo osmijehom i s ljubavlju. Samouvjereno, dostojanstveno i ponosno.
Ne zaboravimo, naša duša je, kako kaẓ̌u psiholozi, vješalica našega tijela. Marketingaši ne bez razloga kažu “slušaj bilo tržišta, uspjet ćeš”, a oni koji ne znaju slušati unaprijed si mogu upisati neuspjeh.
I, da zaključim, slušajmo, poštujmo i uvažavajmo našeg sugovornika odnosno naš auditorij., bit ćemo uspješni u našoj komunikaciji i zadovoljni sami sa sabom i našim učinkom.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
