Bill Gates sada ulaže sredstva u laboratorijski proizvedenu dječju hranu.
Ljudi su se toliko navikli razmišljati u stranačko-političkim okvirima da potpuno gube iz vida veći problem koji im se odvija ravno pred nosom. Pitanje nije je li Bill Gates dobra ili loša osoba. Pitanje je zašto jedna osoba stalno zauzima središnje mjesto u sektorima koji se kasnije, u kriznim vremenima, pokažu od ključne važnosti.
Bill Gates is the largest investor in vaccines and there’s a pandemic.
— illuminatibot (@iluminatibot) May 24, 2026
Bill Gates is the largest owner of land in America and there’s a food crisis.
Bill Gates is the largest investor in lab grown baby milk and there’s a baby formula crisis. pic.twitter.com/bgtG7LqV7Y
Bill Gates već je puno prije COVID-a postao jedna od najutjecajnijih privatnih osoba u globalnim programima cijepljenja. Kroz Zakladu Gates, milijarde dolara uložene su u razvoj i distribuciju cjepiva te u organizacije poput Gavija. Tijekom godina, zaklada je obećala više od 4 milijarde dolara samo Gaviju i ostaje jedan od najutjecajnijih privatnih igrača u globalnoj politici cijepljenja.
Tijekom COVID-a, Zaklada Gates obećala je stotine milijuna više za razvoj, proizvodnju i distribuciju cjepiva diljem svijeta. Nitko ne može ozbiljno osporiti da je Gates postao jedna od najmoćnijih privatnih sila u industriji cjepiva. Ali kada je izbila globalna pandemija, cjepiva su odjednom postala jedna od najprofitabilnijih i politički zaštićenih industrija na svijetu.
Zatim tu je poljoprivreda. Bill Gates je godinama tiho kupovao poljoprivredno zemljište u Sjedinjenim Državama, sve dok nije postao najveći američki privatni poljoprivredni zemljoposjednik, posjeda od otprilike 250.000 do 275.000 hektara raširenih po brojnim državama. Iako su mnogi odbacili zabrinutost argumentirajući da je poljoprivredno zemljište samo investicija, tajming ostaje izvanredan. Inflacija hrane naglo je porasla. Lanci opskrbe su se raspali. Pojavila se nestašica gnojiva. Poljoprivrednici su bili pritisnuti sa svih strana. Sigurnost hrane odjednom je postala nacionalna točka spora. Još jednom, tijekom razdoblja krize, jedna se osoba našla u središtu strateškog sektora.
Sada razmislite o dječjoj hrani. Investicijski fondovi koje je podupirao Gates podržali su BIOMILQ, startup koji je pokušavao proizvesti majčino mlijeko u laboratorijima koristeći kultivirane stanice. To nije bila znanstvena fantastika. Bio je to stvarni projekt osmišljen kako bi se laboratorijski proizvedeno majčino mlijeko plasiralo na tržište kao komercijalni proizvod. Otprilike u istom razdoblju, Amerika se borila s jednom od najgorih nestašica dječje hrane u modernoj povijesti. Nestašica je bila rezultat poremećaja u proizvodnji i kvarova u lancu opskrbe koji su se slučajno povezali s COVID-om.
Gates je poznat po tome što govori o kontroli rasta stanovništva. „Ako napravimo stvarno dobar posao s novim cjepivima, zdravstvenom skrbi i uslugama reproduktivnog zdravlja, mogli bismo smanjiti taj [rast stanovništva] za možda 10 ili 15 posto“, izjavio je. Kada utjecajni milijarder koji financira programe cijepljenja i podržava Svjetsku zdravstvenu organizaciju istovremeno kupuje ogromne količine poljoprivrednog zemljišta, financira alternativne prehrambene tehnologije i govori o kontroli rasta stanovništva, ljudi će postavljati pitanja. Ne možete očekivati da će javnost ignorirati te veze.
Establišment odmah svakoga tko primijeti ove obrasce naziva teoretičarem zavjere. Na taj se način rasprava guši prije nego što uopće počne. Pa ipak, koncentracija moći oduvijek je bila legitimna briga. Kada se bankarstvo koncentriralo, vlade su ga na kraju regulirale. Kada su se željeznice koncentrirale, vlade su intervenirale. Kada su se mediji koncentrirali, pojavila se zabrinutost zbog utjecaja i kontrole. Zašto bi se hrana, lijekovi, poljoprivreda i biotehnologija tretirali drugačije?
Isti ljudi koji financiraju cjepiva financiraju i zdravstvenu politiku. Isti ljudi koji kupuju poljoprivredno zemljište financiraju poljoprivredne inovacije. Isti investitori koji financiraju sintetičku hranu diktiraju budućnost hrane. Svaka razlika između privatnog utjecaja i vladine politike je nestala.
Ono što me brine jest kamo ovaj trend vodi. Razvijamo se u svijet u kojem proizvodnju hrane, zdravstvo, biotehnologiju, umjetnu inteligenciju, sustave digitalnog identiteta i financijske sustave sve više kontrolira sve manji krug institucija i pojedinaca. Ta koncentracija stvara sistemske rizike. Ako nisu u pravu, svi pate. Ako se njihovi interesi razlikuju od javnog interesa, društvo ima malo alternativa.
Povijest nas uči da kada previše utjecaja završi u rukama premalo ljudi, javnost na kraju plaća cijenu. Problem je sustav koji omogućuje privatnoj osobi da postane utjecajna u toliko strateških sektora istovremeno. To je lekcija koju ljudi trebaju poslušati, jer koncentracija moći nikada nije dobro završila, bez obzira na to tko drži moć.
