Prisjetimo se kako su prosvjednici na Haitiju spalili GMO sjeme koje su dobili na poklon od tvrtke Monsanto nakon razornog potresa i poručili “kako bi radije umrli od gladi, nego jeli taj njihov otrov.”
Ovo je rekli bismo školski primjer kako izgleda pravi otpor.
Naime, Monsanto je poklonio Haitiju sjeme nakon potresa, očekujući zahvalnost, ali umjesto toga 10.000 poljoprivrednika ga je zapalilo u znak prosvjeda.
Vođa Zambije odbio je GMO žitarice iz SAD-a, donirane kao pomoć u hrani, nazvao ih otrovom i rekao: „Radije bismo gladovali nego ih jeli.“
Peru je postao toliko ozbiljan u zaštiti autohtonih usjeva da je zabranio GMO do 2035. godine.
Razlog je jednostavan: Svaka od ovih odluka bila je usmjerena na odbacivanje korporativne kontrole koja poljoprivrednicima oduzima moć.
Paljenje 475 tona sjemena na Haitiju nije bilo odbacivanje hrane, već odbacivanje ovisnosti, budući da se hibridno sjeme ne može sačuvati i ponovno posaditi na način na koji se može tradicionalno sjeme.
Odbijanje Zambije došlo je na vrhuncu gladi, dok su se milijuni ljudi suočavali s izgladnjivanjem, što znači da je odluka da se pomoć ipak odbije bila usmjerena na zaštitu dugoročnog suvereniteta umjesto kratkoročnog olakšanja.
Kada je Peru zabranu GMO-a izravno unio u zakon, štitio je više od 4.000 autohtonih sorti krumpira i generacije znanja o sjemenu koje čuva 2,2 milijuna malih poljoprivrednih obitelji.
Ovo su priče o tome tko ima pravo kontrolirati sjeme, tlo i, naposljetku, opskrbu hranom. Svaki put kada zemlja ili poljoprivrednik odluči odbaciti korporativni sustav sjemena, bira zadržati tu moć u vlastitim rukama.
No, vratimo se na trag na Haiti i pogledajmo što se tu doista dogodilo i koji su sve razlozi bili zbog čega je došlo do ogromne količine spaljenog GMO sjemena.
Prosvjednici na Haitiju spalili su velike količine sjemena koje je Monsanto donirao nakon razornog potresa u siječnju 2010. Monsanto se tada putem režimskih medija kleo da je riječ o hibridnom, konvencionalnom sjemenu, a ne genetski modificiranom. No, naravno da na Haitiju nisu povjerovali niti jednu njihovu riječ.
Razlozi protivljenja uz GMO bili su uglavnom i ovi:
- Strah od ovisnosti o velikim kompanijama.Haitijski seljaci tradicionalno su čuvali dio uroda kao sjeme za sljedeću sezonu. Kod GMO sjemena to nije praktično jer potomstvo ne daje jednako dobre prinose, pa se novo sjeme mora ponovno kupovati. Prosvjednici su se bojali da će tako izgubiti samostalnost.
- Zaštita domaćih sorti i bioraznolikosti.Seljačke organizacije smatrale su da bi uvoz velikih količina GMO sjemena mogao potisnuti tradicionalne haitijske sorte („Creole seeds“).
- Pitanje „pomoći“ nakon katastrofe.Prosvjednici su smatrali da Monsanto iskorištava kaos nakon potresa kako bi dugoročno ušao na haitijsko tržište sjemena. Vođa seljačkog pokreta Chavannes Jean-Baptiste donaciju je opisivao kao „novi potres“.
- Neki su se protivili i kemijskoj zaštiti sjemena.Dio doniranog sjemena bio je tretiran fungicidima, uključujući thiram, što je izazvalo dodatne zabrinutosti oko rukovanja i utjecaja na okoliš.
Zanimljivo je da je Monsanto svoju „velikodušnu donaciju“ predstavljao sasvim drugačije: oko 475 tona GMO kukuruza i povrtnog sjemena, vrijednih oko 4 milijuna dolara, trebalo je po njihovim rječima pomoći obnovi poljoprivrede i povećanju proizvodnje hrane nakon potresa.
Dana 4. lipnja 2010. oko 10.000 haitijskih seljaka marširalo je od Papayea prema Hincheu, a na prosvjedu je simbolično spaljen veliki dio Monsantoovog sjemena i istaknuta poruka o obrani domaćeg sjemena i prehrambenog suvereniteta.
