Između dizajna i arta ili drugačije rečeno, između oblikovanja i slikarstva, najbolji je način za objašnjenje radova Borisa Bućana (Zagreb, 1947.-2023.)
Osamdesetih godina 20. stoljeća, u doba kada se pozivalo na koncept „rušenja determiniranosti medija“, Boris Bućan je stvorio svoje najbolje plakate, za koje se koristio termin ulično slikarstvo, jer su se plakati golemih dimenzija (tada po prvi put) lijepili na oglasna mjesta i oduševljavali svojom slikovitošću. Dekorativno, jednostavno, plošno, koloristički moćno i promišljeno, Boris Bućan je stvarao monumentalne dekorativne slike suvremenog izraza i prepoznatljivog rukopisa (slikopisa). Svojim slikarsko-dizajnerskim radovima, koji su s plakata, osobito u novom mileniju, sišli na slikarska platna (nastajali su kao neovisna slika) zadržao je komunikaciju s gledateljima koja je oduvijek bila provokativna (u plakatima) i snažna u slikarskom dojmu.
Izvrstan je potez Zaklade Dagmar Meneghello što je Grazu ponudila Bućanovu izložbu u sklopu Mjeseca dizajna. Izložba je, pritom, mudro, obogaćena kiparskim radovima sličnog kolorističkog i dekorativnog izraza, Josipa Diminića iz osamdesetih, kada je stvarao apstraktne organske forme kolorističkog kontrasta izvedenih u poliesteru, te novije Anite Kontrec, koja privlači pozornost ambijentalnom postavom trodimenzionalnih stupolikih oblika pod nazivom „Kula radosti“, izvedenih također u poliesteru, jarkih boja, uz još nekoliko kiparskih imena. Ukupan doživljaj izložbe je radostan i optimističan. S toga ne čudi da je Bućanova izložba izvrsno posjećena u Festivalskom Centrumu Hornig, za koji festival, kažu, vlada veliki interes. Tako je i brojna međunarodna publika dobila priliku da otkrije Bućanovu originalnost. Za poznavatelje Bućanove veličine i kvalitete, te neosporne privlačnosti njegovih radova, treba napomenuti da izložba u Grazu ostaje otvorena do 2. lipnja. 2024.
