- Elia Pekica Pagon
- Željko Koprolčec (autorica), Pixabay (pozadina)
Novi vizualni identitet Grada Zagreba već danima ne prestaje provocirati javnost…
Kao što znamo Zagreb je nedavno dobio svoj novi vizualni identitet. Izabran je putem javnog natječaja koji je provelo Hrvatsko dizajnersko društvo, a prvu nagradu osvojio je koncept pod nazivom “Slobodan čovjek u slobodnom gradu”, čiji su autori Boris Malešević, Katja Malešević i Feđa Vukić.
„Rješenje artikulira identitet Zagreba kao otvorenog, vedrog i ponosnog grada te omogućava kvalitetniju komunikaciju prema građanima i posjetiteljima“ – priopćili su iz Ureda gradonačelnika.
Ocjenjivački sud u sastavu Ira Payer, Nina Bačun, Tom Dorresteijn, Luka Korlaet i Luka Thumm jednoglasno je ocijenio kako „pobjednički rad predstavlja strateški čvrst temelj za vizualni identitet grada, spajajući njegovu bogatu tradiciju sa suvremenim dizajnerskim pristupom“. Predsjednica ocjenjivačkog suda Ira Payer naglasila je kako „rješenje uspješno balansira prošlost i suvremenost te omogućava jasnu i dosljednu komunikaciju grada“.
„Vizualni identitet je ključan za način na koji građani i posjetitelji doživljavaju grad“, rekao je zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet. „Rješenje koje smo odabrali ima potencijal jasno komunicirati emocije koje Zagrepčani osjećaju prema svom gradu: ljubav, ponos, sreću i povezanost. Slogan ‘Zagreb, volim te!’ jednostavan je, ali snažan izraz tih emocija“ – poručio je.
Malešević je, usput budi rečeno, do sada radio i za Plenkovića, i za Milanovića, i za HDZ-ov korona stožer, i za Možemo i tko zna za koga još pa je za pretpostaviti da će taj autor i njegovi kolege i u budućnosti nastaviti nizati uspjehe u zaradi iz proračuna na račun svojih idejnih rješenja, kada im je već tako dobro krenulo.
No, o tome ne odlučujemo mi kao javnost, nas ionako nitko ništa ne pita, već o tome odlučuje Hrvatsko dizajnersko društvo koje je ovom prigodom oštro osudilo sve kritike na račun spomenutog idejnog rješenja za vizualni identitet Zagreba, kao da se to rješenje automatski svima mora sviđati. Naravno da ne mora. Ako se ljudima to ne sviđa, a velikom broju ljudi se ne sviđa, tada to imaju pravo otvoreno reći, kao što to imaju i ljudi kojima se ovo rješenje sviđa. Nečiji su palčevi uzdignuti, a nečiji okrenuti prema dolje.
Reakcije javnosti na ovo po mnogima bezidejno rješenje za identitet Zagreba ne jenjavaju. Naprotiv, sve ih je više. Veliki je broj ljudi koji su s punim pravom zgroženi i ogorčeni. Tako su se u jednom od memeova ukazali i Pat i Mat iz češke animirane serije “A je to”, a svi znamo da danas ti memeovi funkcioniraju kao najkraći mogući društveni komentari (slika govori više od riječi). Pat i Mat su kao poznate šeprtlje, naravno, aluzija na nespretno rješenje za identitet Zagreba. Ali, kada malo bolje razmislimo, čak bi i ova dva simpatična nespretnjakovića vjerojatno osmislila bolje rješenje za identitet Zagreba…
Zagrebe, probudi se iz ovog ružnog sna… Imamo toliko kreativnih ljudi bez posla, a punih ideja. Ti isti ljudi razočarani su kada vide da se naši novci nekim automatizmom dijele uvijek jednim te istim umreženim “kreativcima” koji nas časte ovakvim bezidejnim radovima provocirajući nas tvrdeći kako je performans Tomislava Gotovca kada se svojedobno (1981. godine) gol prošetao Zagrebom u potrazi za slobodom nešto što bi trebalo predstavljati naš grad. To nije argument koji drži vodu.
Konceptualni umjetnici su umjetnici koji javnosti žele poslati neku poruku, ali njihove umjetničke instalacije i radnje zasigurno nisu nešto što bi trebalo predstavljati jedan grad u cjelini, niti itko od stranaca koji dolaze u naš grad može u tome vidjeti i prepoznati nešto što bi ih trebalo naučiti nečemu o našem glavnom gradu.
Ljudi se pitaju – Što je ovo? O čemu se ovdje radi? Kakve veze ovo ima sa Zagrebom? Mnogi ljudi sjetili su se spomenuti licitarsko srce i upitali su se: Zbog čega se, primjerice, licitarsko srce od strane ‘dizajnerske struke’ smatra neprihvatljivim, a golotinja Tomislava Gotovca prihvatljivom kada govorimo o identitetu Zagreba?
O čemu ovdje pričamo i tko je to pozvan suditi o tome što Zagreb jest, a što Zagreb nije i ne treba biti? Nije baš pametno da o tome odlučuje nekolicina ljudi pod krinkom neke struke, o kojoj god se struci radilo. Smatram da dizajnerska struka nije dovoljno mjerodavna da sama odlučuje o identitetu Zagreba.
U takvim slučajevima treba konzultirati cijeli niz stručnjaka iz raznih područja, poglavito humanističkih znanosti; iz područja povijesti, povijesti umjetnosti, jezikoslovlja, psihologije, filozofije i tako dalje, a ne da o tome odlučuju samo dizajneri. Tradicija ovdje ima itekako važnu ulogu i ne smije biti zanemarena. Napomenimo ovdje i to da dizajneri ni u kojem slučaju nisu ljudi koji su pozvani pisati slogane, već to koliko ja znam rade copywriteri. Ako već govorimo o struci, dizajneri nisu ljudi koji su stručnjaci za jezik i jezikoslovlje pa kao takvi ne mogu formirati jezične konstrukcije koje će biti dio nekog logotipa, baš kao što profesori jezika nisu pozvani izrađivati likovna rješenja. Nemojmo pretjerivati u ‘multitaskingu’ i pozivati se na nekakvu struku zalazeći u područja koja nam s naslova struke ne pripadaju.
S ovakvim (bez)idejnim rješenjem jedino što se komunicira je zapravo lagano nestajanje Zagreba kakvog poznajemo i volimo… Ispada kao da netko gumicom briše sve ono što Zagreb jest. Netko bi želio da se zauvijek oprostimo od Zagreba, odnosno od njegova neuništivog duha, ali to je nemoguće. Zagrebe naš voljeni, nikada Ti nećemo reći zbogom, to moraš znati!
Kreativci iz virtualnog svijeta svojim nepreglednim memeovima kojima su preplavili virtualni svijet jasno su pokazali što misle o ovom (bez)idejnom rješenju identiteta za naš voljeni Zagreb. Nitko ih nije ništa pitao, ali osjetili su se prozvanima reći što misle o svemu ovome svojim duhovitim vizualnim ekspresijama.
Izvor: Facebook
Pogledajmo na trenutak ove dvije slike, neovisno o tome što znamo da se grb Zagreba ne smije mijenjati, ali ipak, razmislimo malo kako bi trebao izgledati identitet našega glavnoga grada…
Prva slika mali je podsjetnik na značenje grba Grada Zagreba. To je samo mali primjer kako svako idejno rješenje pa tako i za jedan grb mora imati neko svoje objašnjenje, a novi identitet Zagreba nema baš nikakvo smisleno objašnjenje. Usput, evo kako su autori ovog rješenja objasnili isto:
Izvor: hkv.hr (Hrvatsko kulturno vijeće)
Što mislite o ovom pojašnjenju idejnog rješenja za identitet Zagreba? Identitet je nešto što se gradi kroz dugi niz godina i što je samo po sebi prepoznatljivo, a ne nešto s čime se netko olako poigrava. Novo idejno rješenje vizualnog identiteta Zagreba koje možemo vidjeti na drugoj slici potpuno je promašeno i bezidejno, jer u biti ne komunicira niti jedan element kulturnog identiteta Grada Zagreba pa ga kao takvo možemo smatrati i uvredljivim.
Brand našega glavnoga grada ima toliko predivnih elemenata koji se mogu koristiti da su ova bjelina i praznina samo šamar svima nama koji volimo Zagreb. To nema veze s ljubavlju prema Zagrebu. Zagrebe, volimo Te!
I tako, dani idu, a ljudi još uvijek bezuspješno pokušavaju pronaći smisao novog potpuno bezidejnog i promašenog identiteta Grada Zagreba. Netko se na društvenim mrežama tako zapitao je li pravopisna greška koja je dio ovog logotipa možda namjerna, jer je zapravo aluzija na veliki broj imigranata koji su se zaposlili u Zagrebu pa ne znaju baš najbolje hrvatski jezik? Ispravno je, naime, reći – ‘Zagrebe, volim te’, a ne ‘Zagreb, volim te’.
Hrvatsko dizajnersko društvo i autori ovog rješenja vjerojatno bi sada rekli da se tako zvao kontroverzni performans Tomislava Gotovca pa je ovo rješenje podsjetnik na to. Ali opet, kakve to veze ima s identitetom Zagreba? Pa što onda ako se tako zvao njegov kontroverzni performans? Koliko je umjetnika imalo svoje performanse pod raznim imenima… To nema veze s vezom i to ne može biti argument za identitet Zagreba. Čovjek se gol prošetao Zagrebom i to bi trebao biti identitet Zagreba? Zar je to jedino čega su se autori ovog rješenja mogli dosjetiti? Nemam riječi.
Dakle – ‘Zagreb volim te’ (još k tome i bez zareza, op.a.) je neprihvatljivi izraz u pravopisnom smislu. Pravilno je reći: ‘Zagrebe, volim te!’ No, često bismo mogli čuti da stranci upravo tako izraze svoju ljubav prema Zagrebu. Naime, strani državljani teško uče hrvatski jezik i padeži im obično zadaju probleme pa im je lakše koristiti se nominativom u svim situacijama…
Nikad se ne zna, možda je novi vizualni identitet s pravopisnom greškom zapravo slika današnjeg Zagreba i dobrodošlica novim strancima koji će kao brojni prije njih kod nas naći svoj novi dom i posao, neovisno o tome što mi sami imamo nebrojeno puno nezaposlenih ljudi i beskućnika koji svakodnevno besciljno lutaju ulicama i trgovima bezuspješno tražeći utočište i pravo na dostojanstveni život…
Neki od njih su i pismeni i obrazovani i sposobni ljudi, ali što im to vrijedi ako nemaju nekog ‘svog čovjeka’ na nekoj utjecajnoj poziciji koji će ih trajno zaposliti ili im pomoći da svako malo rade za političare, što je provjereno siguran posao i sigurna zarada. Što drugo reći, nego slegnuti ramenima i uzdahnuti… E, moj Zagrebe… Izgleda ćemo svi poput Gotovca morati goli prošetati Zagrebom u potrazi za novom slobodom, jer ovo što danas živimo nije sloboda. Naš grad nije slobodan, kao što to nije nitko od nas. Zarobila nas je šačica ljudi koji s našim novcima čine što god ih je volja, ignorirajući sve ono bitno što bi trebalo biti naglašeno kod ovakvih dizajnerskih zahvata i na taj način izvrgavajući ruglu i tradiciju i kulturu našeg voljenog Zagreba.
