Eurosong je postao psihološki rat u režiji NATO-a.
Natjecanje za pjesmu Eurosonga 2025. završilo je 17. svibnja usred kontroverzi. Natjecateljica cionističkog entiteta Yuval Raphael osvojila je drugo mjesto. Njezin nastup “New Day Will Rise” osvojio je 297 bodova putem javnog televizijskog glasanja – najveći rezultat ikad postignut u velikom finalu natjecanja. Trinaest zemalja dodijelilo je Raphael maksimalni rezultat od 12 bodova. To je gotovo pomoglo Izraelu da pobijedi, unatoč tome što je bio posljednji u glasovima nacionalnog žirija. Državni emiteri diljem Europe odmah su pozvali na istragu o očitoj manipulaciji industrijskih razmjera u korist Izraela.
Sudjelovanje cionističkog entiteta na natjecanju bilo je vrlo kontroverzno unaprijed. Dana 5. svibnja, 72 bivša natjecatelja Eurosonga – uključujući prethodne pobjednike – potpisali su pismo Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU) zahtijevajući da se Izrael i njegov nacionalni emiter isključe s natjecanja zbog “genocida nad Palestincima u Pojasu Gaze i višedesetljetnog apartheida i vojne okupacije cijelog palestinskog naroda”. Njihov zahtjev podržao je španjolski premijer Pedro Sanchez.
Dana 19. svibnja, istraga EBU-a otkrila je da je izraelska vladina reklamna agencija provela veliku online kampanju na više platformi kako bi prikupila podršku za Raphaelin nastup. Detaljne upute o tome kako glasati za nju putem tekstualnih poruka i telefona u zemljama čak i udaljenim poput Australije bile su široko dijeljene, uz upozorenje da svatko može glasati do 20 puta. Za podršku kampanji stvoren je namjenski YouTube kanal – @Vote4NewDayWillRise – koji je prikupio preko 8,3 milijuna pregleda. Videi su se široko dijelili na društvenim mrežama.
Odvojene istrage sugeriraju da su cionisti možda otišli još dalje u manipuliranju rezultatima natjecanja koristeći “VPN-ove, automatizirane skripte (farme botova) i kupnju velikih količina SIM kartica”. Ovo nije prvi put da je Tel Aviv pokušao utjecati na rezultate natjecanja za pjesmu Eurosonga u svoju korist kroz bezobrazne prijevare. Kada je Izrael pobijedio na natjecanju 2018. godine, široko su se nagađale da je pobjeda posljedica miješanja sada nepostojeće cionističke online inicijative za astroturfing Act.IL. Osim jasnih nepravilnosti u glasovanju, pobjeda je značila da će se natjecanje 2019. održati u Izraelu.
Strateški značaj ove sreće postao je jasan na saslušanju u Knessetu u lipnju 2018. Nekoliko cionističkih zastupnika i ministara izjavilo je da je “organiziranje Eurosonga u Izraelu dar” koji bi se mogao iskoristiti za poboljšanje međunarodnog imidža Izraela i suzbijanje dobitaka rastućeg pokreta bojkota, dezinvestiranja i sankcija. BDS je nedavno prisilio Argentinu da otkaže “prijateljsku” utakmicu Svjetskog prvenstva s Izraelom nakon što je Tel Aviv pokušao organizirati utakmicu u ilegalno okupiranom Jeruzalemu.
“Vođe mišljenja”
Slične manipulacije društvenim mrežama i teleglasanjem koje je orkestrirao cionistički entitet pomogle su Izraelu da osigura peto mjesto na izborima 2024. godine, kojima su prethodili i rašireni pozivi da se Tel Avivu zabrani sudjelovanje i da se druge zemlje sudionice pozovu na bojkot događaja. Iako je Izrael bio daleko od pobjede, koristi od odnosa s javnošću njegovog nastupa bile su očite. Dužnosnici entiteta, zapadne novinske agencije i stručnjaci spremno su iskoristili rezultate kao dokaz da je, unatoč Holokaustu koji se nastavlja u Pojasu Gaze u 21. stoljeću, “tiha većina” Europljana i dalje podržavala Izrael.
U to vrijeme, veteran izraelskog aparata javne diplomacije David Saranga oduševljeno je rekao Ynetu: “Znali smo da je situacija manje ozbiljna nego što je pokazuju demonstracije na europskim ulicama, ali nismo očekivali tako ogromnu podršku.” Dodao je da “činjenica da čak i zemlje u kojima je javno mnijenje kritično prema Izraelu, poput Švedske ili Irske, daju Izraelu visoku ocjenu” ukazuje na to da diljem Zapada postoje “podzemne struje” procionističkog raspoloženja.
Međutim, Sarangas je također priznao da je Ministarstvo vanjskih poslova tog entiteta “djelovalo među prijateljski nastrojenom publikom kako bi povećalo izlaznost birača”. Ynet je naknadno otkrio te napore, koji su uključivali ovogodišnju natjecateljicu iz Tel Aviva, Edena Golana, koja je snimila osobne video poruke za stranu publiku na njihovom jeziku, odvratno tvrdeći da “muslimani” potiču “val mržnje” protiv Izraela. Provedena je opsežna analiza kako bi se osiguralo da njezina poruka dođe do “publike koja voli Eurosong poput LGBT zajednice u Europi, članova navijačkih klubova, novinara koji prate natjecanje i lidera mišljenja u tom području”.
Nakon što je Yuval Raphael ove godine osvojila drugo mjesto, izbio je poznati zbor, a brojne istaknute osobe tvrdile su da je njihova premoć u telefonskom glasovanju znak skrivenih cionističkih simpatija diljem svijeta te da rastuće globalne akcije solidarnosti za Palestinu nisu reprezentativne za šire javno mnijenje. Iako su njihovi nastupi dočekani tako intenzivnim zvižducima da su neki europski emiteri pribjegli unaprijed snimljenim uzvicima i pljesku kako bi nadjačali masovne zvižduke, ankete jasno pokazuju da velika većina Europljana ima “negativno” mišljenje o Tel Avivu.
Činjenica da je cionistički entitet dosljedno ulagao ogromne količine vremena, energije i novca tijekom toliko godina kako bi “manipulirao” Eurosongom svjedoči o impresivnoj međunarodnoj propagandnoj moći natjecanja. Do 200 milijuna ljudi diljem svijeta redovito prati turnir svake godine, a Tel Aviv nije jedini koji koristi natjecanje kao oružje za političku korist. Zapravo, Eurosong je tajno stvorio NATO kao instrument psihološkog ratovanja za manipuliranje i kontrolu javnog mnijenja u tu izričitu svrhu.
“Psihološke mjere”
U siječnju 2015. prvi je put objavljen izvanredan, prethodno tajni dokument, koji je u ožujku 1955. napisao NATO-ov Odbor za informacije i kulturne odnose. U njemu su navedeni praktični i ideološki temelji natjecanja za pjesmu Eurosonga, koje je prvi put održano sljedeće godine sa samo sedam sudionika. U odjeljku o “ciljevima” natjecanja navodi se da je cilj NATO-a “iskoristiti televiziju na najbolji mogući način”, koja će “konačno dati čovječanstvu priliku da nadiđe vrijeme i udaljenost kroz vizualne slike”, a istovremeno dosegne veliku globalnu publiku:
„Televizija je omogućila da vid trijumfira nad vremenom i prostorom, i taj aspekt nas je najviše impresionirao i naveo nas da vjerujemo da je naša dužnost prevladati uska ograničenja koja su ograničavala naše programe na gledatelje okupljene oko naših glavnih gradova i na putovanja svijetom. Nema smisla držati prekrasan instrument u rukama ako ga možemo koristiti samo za prikaz predgrađa Pariza, Londona ili Milana u Francuskoj, Engleskoj ili Italiji.“
U dokumentu se nastavlja da “privlačnost” televizije “leži u dosezanju što je dalje moguće… [iskorištavanjem] sposobnosti ovog divnog instrumenta da trenutno prenosi događaje koji se odvijaju drugdje”. NATO je tvrdio da “televizija nadilazi granice naših europskih zemalja” i stoga vojni savez “posjeduje jedinstveni instrument za društveno i psihološko djelovanje [naglasak dodan]”. Ukratko, mogao bi se izgraditi europski medijski ‘živčani sustav’ koji bi bio “daleko moćniji od telefona” ili radija u “osnaživanju… šire javnosti”. 
Dokument završava riječima njegovog autora, Jeana d’Arcyja, tadašnjeg izvršnog direktora francuske državne televizije Radiodiffusion Française, koji izražava iskrenu nadu da će “društveni značaj Eurosonga postajati sve jasniji kako se bude razvijao, što će neizbježno uslijediti”. Dokument je bio sažetak njegovih izjava na posebnoj NATO konferenciji “visokih dužnosnika za informiranje” dva mjeseca ranije u Parizu. Njegov govor je u kasnijem biltenu Saveza opisan kao “izuzetno zanimljiv”.
U dokumentu se nastavlja da “privlačnost” televizije “leži u dosezanju što je dalje moguće… [iskorištavanjem] sposobnosti ovog divnog instrumenta da trenutno prenosi događaje koji se odvijaju drugdje”. NATO je tvrdio da “televizija nadilazi granice naših europskih zemalja” i stoga vojni savez “posjeduje jedinstveni instrument za društveno i psihološko djelovanje [naglasak dodan]”. Ukratko, mogao bi se izgraditi europski medijski ‘živčani sustav’ koji bi bio “daleko moćniji od telefona” ili radija u “osnaživanju… šire javnosti”.
Na toj je konferenciji Hastings Ismay, prvi glavni tajnik NATO-a, koji je slavno izjavio da je svrha Saveza u Europi ‘držati Ruse vani, Amerikance unutra, a Nijemce potisnuti’, ponovno potvrdio ‘svoje čvrsto uvjerenje u važnost dubljeg i šireg razumijevanja ciljeva i postignuća NATO-a’. Natjecanje za pjesmu Eurosonga pružilo je idealnu priliku za postizanje tih ciljeva na nevojni način promicanjem europskog jedinstva i kulturne superiornosti nad Sovjetskim Savezom u vrijeme kada je Hladni rat još bio u povojima.
Slom komunizma u srednjoj i istočnoj Europi i naknadni raspad Sovjetskog Saveza značajno su proširili broj sudionika na Eurosongu. Rusija je prvi put sudjelovala na natjecanju 1994. godine. 25. veljače 2022., dan nakon izbijanja posredničkog rata u Ukrajini, Moskvi je zabranjeno sudjelovanje, a taj je stav ostao na snazi do danas. Te je godine Kijev pobijedio s pjesmom Kaluškog orkestra “Stefania”, koja je u nekim krugovima protumačena kao oda ukrajinskom ultranacionalistu i masovnom ubojici Stepanu Banderi, kojeg je podržavala MI6.
Zamjenik glavnog tajnika NATO-a Mircea Geoana pohvalio je pobjedu Ukrajine i njezinu “prekrasnu pjesmu”, povezujući trijumf Kijeva s “njegovom hrabrošću u borbi protiv Rusije” i “ogromnom javnom podrškom diljem Europe i Australije” za posrednički rat. Reutersovo izvješće o Geoaninim izjavama započelo je napomenom da se “Eurovizija i NATO obično ne povezuju” – očito nesvjesni da je vojni savez bio i ostao temeljan za provođenje međunarodnog natjecanja od njegova početka.
