- Ivan Pokupec
Nepravedno i glupavo okarakteriziran kao horor, još u travnju je izašao film “Nefarious” – film odlične tematike koji je pomalo nepravedno pao u sjenu “Zvuka slobode”.
Prvo i osnovno za reći: najstrašnije u ovom “hororu” je plakat za film. U samoj radnji nema ništa strašno u tom smislu. Nema krvi, iznenadnih scena, uopće pokušaja da se nekome digne puls zastrašivanjem.
Ako išta, ovo je detektivski triler. No zapravo je teološko-sociološka rasprava između inteligentnog i svjesnog bića koje jako dobro razumije duhovni svijet i također inteligentnog, ali nesvjesnog bića kojem upravo ta inteligencija diže ego i čini ga prearogantnim za shvatiti da postoji nešto pametnije, lukavije, mudrije od njega.
Dublje gledano, ovo je analiza današnjeg naprednog svijeta, toliko fokusiranog na sebe da je napravio puni krug i postao iznimno primitivan – a to ni ne vidi. I time predaje ogroman manevarski prostor za (samo)uništenje.
Po meni je najslabija karika filma glavna uloga, Sean Patrick Flanery. Što je i za shvatiti, pošto je on sportaš i priučeni glumac. No opet, dovoljno dobar da iznese radnju. Glumi višestrukog ubojicu i osuđenika na smrtnu kaznu.
Puno konkretniji je Jordan Belfi, profesionalni glumac koji sjedi nasuprot njemu u ulozi vrhunski obrazovane (indoktrinirane?), arogantne i “nepogrešive” struke. Daleko najbolji dio je scenarij, napisan po romanu Stevea Deacea “A Nefarious Plot” iz 2016. godine.
Odličan film za vjernike i nevjernike, s jednostavnom i duboko istinitom porukom:
htjeli ili ne, svjesno ili ne, biramo stranu u drevnoj i neprekinutoj borbi Dobra i Zla.
Film je dostupan na Primeu, Vuduu, Apple TV-u te streaming stranicama poput Filmotipa, AZM-a… Preporučujem.