U Ilici 44 u Zagrebu u nekadašnjem atelijeru Dušana Džamonje otvoren je kulturno-informativni centar veleposlanstva Bosne i Hercegovine. Najnovija izložba Mate Turića Croate (Zagreb, 1987.) uz izvrsnu je glazbenu točku Željka Houdeka donijela je u ovaj lijepi prostrani galerijski prostor bjelinu raznovrsnih skulptura, čiji je zajednički nazivnik „Kamena jedra“ prizivao svježinu vjetra imaginarne umjetničke plovidbe.
Strast kojom Mate Turić Croata brusi kamen i mašta koja ga rukovodi upravo je zadivljujuća. Što će, kaže mladi kipar, kad mu taj težak i zahtjevan rad oblikovanja skulptura u kamenu pruža toliko zadovoljstva da može raditi dnevno od jutra do mraka. Svojim je radovima nakrcao atelijer u Vrbovcu, a njegova su kamena jedra proputovala već svijeta s nagrađenim uspjehom (Beč, Pariz). U tu je plošnu perforiranu i na razne načine zaokruženu formu Mate ugradio svoje osjećaje koje brojni i različiti ljudi posve drugačije vide i isčitavaju. Testirao je on, iz čiste znatiželje, svoju publiku na jednom radu, da bi ustanovio, da bez obzira na jednostavnost oblika i bjelinu kamena koja tim skulpturama daje posebnu nevinost, istodobno i ozbiljnost, te usprkos početnoj ideji jedra koja se razvila u stotinu varijanti, svatko od gledatelja doživio je taj rad na drugačiji način. Nitko u njemu nije vidio isto. Dakako, jer je forma apstrahirana u skulpturalne osobne autorove znakove, u sjećanja i osjećanja, u oblike na koje ga navodi i sam kamen kad se sa njim uhvati u koštac.
To i je bogatstvo i ljepota umjetnosti da se otvara gledateljima uvijek kao novo iskustvo u kojem pronalaze elemente za vlastito poistovjećenje. A tema jedra prepuna su simbolike i otvorena brojnim tumačenjima, jer je i sam život jedna velika plovidba nepoznatim morima s većim ili manjim burama i priznajmo, ipak, mnogim čudesnim utihama (bonacama). Mate Turić Croata svoj je početni motiv pretvarao u brojna oblikovanja i preoblikovanja: od rapela, križa i muka, do ljubavi, ruža i blage erotike, pa do uskličnika i upitnika koja bez mimetičkih asocijacija i bez pretenzija da na išta daju odgovore, stoje u prostoru kao intrigantni znakovi koji se, poput jarbola u kakvoj krcatoj marini, gomilaju, ili pak stoje kao osamljene siluete na pučini srebrnog mora.
Da kamen nije lako obraditi priznat će mnogi kipari, osobito težak je mramor.
Mate Turić Croata našao je u komadima s otpada od velikih ploča svoj materijal te se tako uklopio i u eko-art, umjetnost koja može izrasti iz „ničega“ u oblike galerijskog formata, pokazujući i dokazujući da dimenzije nisu nužno mjerilo vrijednosti.
Uporan i radišan Mate Turić Croata našao je svoj put u kiparstvo u kojem je doslijedno početnoj misli o jedrima uspio razviti nova i nova rješenja. Iz bogate imaginacije mladog kipara njegova kamena jedra uplovljavaju u naša virtualna mora percepcije, koja ih pokreće prema ritmu i dinamici koju je kipar ugradio u kamen, koji, eto, mada tvrd i težak, pod njegovom spretnom rukom postaje mek i lagan, dizajniran upravo za ovaj naš novomilenijski kaotičan svijet. U tom je kaotičnom pluralizmu Mate Turić Croata našao svoje autorski autentično i dizajnerski originalno sidrište.
