Hrvatski slikar, grafičar, likovni pedagog i dugogodišnji profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom brijegu Antun Boris Švaljek preminuo je 15. ožujka 2023. Njegovi su roditelji podrijetlom iz Radoboja u Hrvatskom zagorju. Rodio se 10. lipnja 1951. u Zagrebu. Osnovnu školu završio je u Petrinji. Gimnaziju je polazio u Varaždinu.
U te srednjoškolske dane bo je aktivan član tadašnjeg Teatra mladih „ Ars longa vita brevis“, (Umjetnost trajna, život kratak) čija se čuvena mudrost
eto obistinila njegovim trajnim odlaskom. Nakon mature na Gimnaziji u Varaždinu, gradu za koji je ostao trajno vezan, upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao slikarstvo 1974. u klasi profesora Šime Perića.
U razdoblju od 1974. do 1977. bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića i Ljube Ivančića. Od 1980-ih živio je u Zadru gdje je zasnovao obitelj sa suprugom Zitom Rončević Švaljek, profesoricom u Školi primjenjene umjetnosti i dizajna u Zadru.
Bavio se grafikom, ilustriranjem knjiga, a kratko vrijeme i oblikovanjem figura u drvu i keramici, koje su „sišle“ sa njegovih slika vedrog karaktera, a bile su odmah zapažene i drage. Samostalno je izlagao je na više od stotinu izložbi u zemlji i inozemstvu, a za izniman doprinos hrvatskoj likovnoj umjetnosti odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Četiri desetljeća svog umjetničkog stvaralaštva obilježio je u travnju 2022. retrospektivnom izložbom u Umjetničkoj galeriji hrvatskog kulturnog središta Založbe kralja Tomislava u Čapljini na kojoj je bilo predstavljeno 55 odabranih slikarskih ostvarenja.
„Kič je dirljiva pojava“ napisao je iznad slika svojih ptica i životinja iz džungle, riječi koje su itekako dobro obilježile njegov stav o umjetnosti.
Stasao je u doba postmoderne kada se napuštala autoritativnost apstrakcije, u vrijeme uzleta konceptualne umjetnosti – pisanih riječi na
slici i nemuštog crteža, što hinjenog što stvarnog primitivizma.
Antun Boris Švaljek stvorio je originalan autorski stil koji je, temeljen na dječjem crtežu u izvrsnim kompozicijama te skladnim bojama koje sežu od
krajnje profinjenosti do zasićenja.
Njegove slike emaniraju blagu ironiju i humor. U toj duhovitoj, ležernoj i grotektnoj osobitoj slici bio je blizak Zlatku Boureku, Vasku Lipovcu, Zvonimiru Lončariću, Voji Radoičiću, koji su njegovali takav slikarski pristup, svaki na svoj autorsko prepoznatljiv
način, pa bi se moglo reći da je Antun Boris Švaljek na izvoran način slijedio tu zagrebačku školu primijenjenog slikarstva, koje je koketiralo sa svjetski poznatom zagrebačkom školom crtanog filma. Tijekom svog rada i boravka na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu ostavio je neizbrisivi trag na mnoge generacije studenata, osobito svojom bogatom imaginacijom, optimizmom i radošću koju je širio oko sebe ne samo slikarstvom nego i kao duhovita i druželjubiva osoba.
