Progresivci u Ujedinjenom Kraljevstvu mijenjaju Romea i Juliju u Romea i Muhameda.
Danas više valjda nikoga ne iznenađuje što woke fanatici klasična djela prepravljaju po svom ukusu. To je već prilično uobičajena pojava. Najradije mijenjaju izvorne europske bijele likove u crnce ili pripadnike LGBTQ zajednice.
Takve slučajeve već poznajemo i nema ih malo. I u Velikoj Britaniji već je nastalo više djela s izmjenama koje bi trebale biti u skladu s tom ideologijom. No posljednji pothvat vjerojatno je donekle rizičan jer postoji opasnost da neki od brojnih muslimana koji žive u toj zemlji neće prihvatiti njihovu preradu Romea i Julije.
A tada bi mogli završiti slično kao nedavno njihovi istomišljenici na LGBTQ povorci u Berlinu. Na kraju je autorima nove woke prerade ovog klasičnog djela očito ipak sinulo, jer su u predstavi kasnije napravili manje izmjene.
Londonsko kazalište svoj novi projekt, koji slavi queer zajednicu, predstavlja na sljedeći način:
Romeo & Mohammed moderna je, queer reinterpretacija Romea i Julije, smještena na živopisne ulice Croydona u Londonu. Predstava spaja oštar humor i lirsku poeziju kako bi ispričala priču koja je jednako hitna koliko i bezvremenska.
Priča prati dvojicu muškaraca, Romea i Mohameda, koji se kreću unutar klaustrofobičnih granica svoje zajedničke stvarnosti, u kojoj se sukobljavaju kulturni pritisci, obiteljska očekivanja i vjerske obveze.
Uživajte u bezvremenskoj priči o zabranjenoj ljubavi između Mohameda i Romea, smještenoj u „živopisni“ Croydon.
To je priča o boli i užitku, čežnji i nasilju. Ljubav je poput nečega što ostavlja trag. Rave se pretvara u arene kaosa i oslobađanja, krov u Croydonu pretvara se u mjesto štovanja, a emocije se bez upozorenja prebacuju iz euforije u propast.
Netko je očito objasnio stvarnost onima koji su sudjelovali u produkciji i stvaranju bezvremenske priče o Romeu i Mohamedu. Naime, predstava je ubrzo preimenovana u Romeo i Hamed, što je gotovo isto i vjerojatno neće zavarati stvarne muslimane.
U najavi se sada, među ostalim, navodi:
Romeo & Hamed, ispričan u neumornim, lirskim stihovima, hitan je, divlji, seksi i ne boji se postavljati teška pitanja.
S obzirom na demografski sastav Londona, smatram vrlo vjerojatnim da će se na kraju doista pronaći neki Mohamed, Ahmed ili Omar koji će autorima tog queer djela zorno pokazati što on i njegovi istomišljenici misle o tome.
Preostaje samo pitanje hoće li za to zorno objašnjenje upotrijebiti nož, mačetu, vozilo ili eksplozivni prsluk…



