Karlovac je i ove jeseni ugostio hrvatski film.
Od četvrtka do nedjelje 34. Dani hrvatskog filma osvježavali su kulturni život grada, ponudivši čitavu paletu domaćih filmova što novijeg što starijeg datuma.
Tijekom cjelodnevnih događanja posjetitelji su mogli birati naslove i teme u natjecateljskom ili pak popratnom filmskom programu, pratiti predstavljanja, razgovore, tribine, izložbe ili jednostavno zabavne sadržaje.
U velikoj i maloj dvorani Kina Edison prikazivani su filmovi u dva termina, tako da su svi koji su to željeli imali priliku pogledati što ih zanima, mada su i najambiciozniji filmofili zbog bogatog i zgusnutog programa ponešto ipak morali propustiti.
U natjecateljskom programu prikazivani su igrani, dokumentarni, animirani, eksperimentalni, namjenski filmovi u jedanaest projekcijskih cjelina.
Osim toga moglo se pogledati kratku retrospektivu Hane Jušić i kultni SF film Gosti iz galaksije Dušana Vukotića.
Uz projekcije filmova bilo je i nekoliko zanimljivih predavanja među kojima ono filmskog kritičara i kustosa Željka Luketića – Sva umjetnost je propaganda: reklamni, industrijski, edukativni i drugi namjenski filmovi nekad i sad.
Predstavljanje knjige o eksperimentalnom filmu jednog od najutjecajnijih hrvatskih filmskih teoretičara i kritičara Hrvoja Turkovića, kroz razgovor s Dianom Nenadić, odlično se nadovezalo na projekcijsku cjelinu o eksperimentalnom filmu.
O nedavno preminulom filmskom kritičaru Aldu Paquoli koji je obilježio riječka desetljeća, s puno topline govorili su Blanka Kukec, Dina Podkrajac, Miljenko Marin i Franjo Butorac.
U mnoštvu zanimljivih kratkih, eksperimentalnih, animiranih, dokumentarnih filmova posebno su se istaknuli već poznati filmovi poput „Paviljona 6“ Gorana Devića, koji na osobit način, sa zebnjom, ali i velikom dozom humora, prikazuje zapravo vrlo mučno vrijeme pandemije, čuđenja, nepovjerenja, izolacije i straha.
Ivan Ramljak koji je i prošle godine privukao pažnju izvanrednim “El Shattom”, ove je godine hrabrim i beskompromisnim stavom gledatelje u kinima ostavljao skamenjene, bez daha, nakon što bi se “Mirotvorac” odvrtio do kraja.
Sigurno je svaki gledatelj imao svog favorita.
Žiri je odlučio. Nagrada za ljudska prava dodijeljena je filmu “Šume šume” redateljice Renate Poljak, “Zlatna uljanica” pripala je filmu “Paviljon 6” Gorana Devića.
Kao redatelj do 30 godina starosti za film “Žive slike” priznanje je dobio Tibor Đurđev.
Nagrada za najbolju fotografiju za rad na filmu “Fleka” dodijeljena je Ivoru Lapiću, Sari Gregorić za montažu za rad na filmu “Lekcije moga tate”.
Za oblikovanje zvuka na filmu “Paviljon 6” nagrađen je Ivan Zelić.
Priznanje za najbolju glumu dobili su Labina Mitevska i Mak Tepšić za film “Grčke marelice”, a grupa autora za scenografiju za film “Psihonauti” redatelja Nike Radasa.
Takozvane glavne nagrade pripale su ” Mirotvorcu” – Grand Prix, kao i nagrada za scenarij (Zovko, Hedl, Ramljak) . Iznimno je važno da je upravo na domaćem terenu taj film dobio glavnu nagradu.
Igoru Bezinoviću pripala je nagrada za režiju; “Fiume o morte” dobio je priznanje za glazbu i nagradu publike, a pljesak kojim je režiser dočekan ispred kina, nakon što je uz kašnjenje zbog putovanja, ipak uspio stići, potvrđuje odluku publike.
Potpuno zasluženo, jer to je film koji ne stane ni u kakav kalup, originalan, inovativan, svjež i neusporediv. “Fiume o morte” više je od filma, Igor Bezinović više od režisera.
Budući da je već ušao u izbor za velike filmske nagrade kao što su Oscar, Europska filmska nagrada i nagrada Goya, želimo da, osim rotterdamske, barem još neku od njih i osvoji, baš kao i Nebojša Slijepčević prošle godine.
Hrvatski film postaje sve zreliji, sve bolji i prepoznatljiviji. Nadamo se da će se taj trend nastaviti..
Nadamo se da će i Kino Edison sljedeće godine opet otvoriti vrata ovoj važnoj manifestaciji, kako bi posjetitelji, osim u filmu, mogli uživati i u atmosferi tog obnovljenog zdanja.
