Sada, kada smo vidjeli razvoj računalne grafike i kreativne raznolikosti Vilka Žiljka na njegovoj velikoj retrospektivi u Tehničkom muzeju u Zagrebu, ostali smo zadivljeni najviše nad onim što je ostalo skriveno; svime onime što je nevidljivo u slikama i grafikama, koje bez uputa o načinu čitanja, bez pomoći i pomagala, nisu drugo do li provokacija našem vidu.

Vilko Žiljak nesebično je ponudio mogućnost izražavanja na slikama, grafikama, na tektilu, na majicama, šalovima, transparentima, na svim podlogama koje poželimo, ili točnije na koje on osobno ili njegovi sljedbenici, kojih je sve više, požele privremeno sakriti svoje tajne.

Jesu li one ljubavne, ispovjedne, zahvalne ili samo buntovne u odnosu na sveprisutnost  infrared-kamera čitača i čuvara naše intime. Svjestan da te intime zapravo i nemamo više na zemlji s tisuću očiju koje nas od posvuda gledaju i snimaju, Vilko Žiljak je više puta istaknuo u javnosti da  jedina naša umjetnička neovisnost  leži u IR području. Ondje leži odgovor na tu posvemašnu zaokupljenost našim životima. Komunicirajmo, dakle, ravnopravnim medijem kroz IR slikarstvo, IR dizajn; razoružajmo ozbiljnost „čuvara“ naše intime i narugajmo im se.

Te male subverzivne akcije, koje si mogu priuštiti oni koji su educirani za IR art i IR dizajn, skrivene su jednako, kao što su posakrivane „kontrolne oči velikog brata“. Iako sve to zvuči pomalo naivno i zaigrano, čitav opus Vilka Žiljka pokazuje neprestani splet znanosti i umjetnosti u kojem je igra sa strojem dosegla svoju budućnost (računala su postala svačiji alat), te i ova inovacija s IR svjetlom ima svoju ozbiljnu i duboku utemeljenost u razvoju novih medija. Napokon, stvorena je baza za nove načine komuniciranja.

Kako nam sada nameću umjetnu inteligenciju (računalo) kao meritornog kreatora i lektora, kojim se želi standardizirati život i uništiti samopouzdanje u svakom obliku stvaralaštva (jer računalo će to bolje od nas/vas!), onda je ova subverzivna komunikacija na koju nas upućuje Vilko Žiljak itekako važna i potrebna. Ona je mogući oblik borbe protiv totalitarne ideje uništenja humanosti, ljudske potrebe za kreativnim izražavanjem, potrebe za duhovnim životom. Ako sakrijemo izravne misli u IR područja, naš smisao za humor, ironiju, poeziju, potrebu da izrazimo sebe i svoj pogled na svijet i život, možda smo na putu da bojkotiramo  umjetnu inteligenciju u njezinim nevidljivim očima i ušima kojim nas snima. Razotkrivamo je u istoj zoni prividne nevidljivosti.

Vilko Žiljak nije slučajno, s timom svojih znanstvenika otkrio novi medij komuniciranja.

Kažu, da slučaj ne postoji.