Bok, ja sam muškarac koji je mislio da je žena. U ranim 20-tima započela sam tranziciju u ženu, rečenica je kojom je ova osoba pod pseudonimom Shapeshifter započela vrlo emotivnu ispovijest.

Budući da je odrastao u istočnoj Europi i pohađao koledž u Americi, tamo je konačno smogao dovoljno hrabrosti odjenuti odjeću kakvu je želio i bolje ispitati svoju ženstvenu stranu.

– Ubrzo nakon fakulteta ljudi su me počeli pitati koje su mi zamjenice, što mi je bilo čudno jer sam znao da sam muškarac, gay muškarac. Nakon toga počela sam dodatno istraživati i pitati se jesam li zapravo žena zarobljena u muškom tijelu i ubrzo sam postala opsjednuta tranzicijom.

Uspio je dobiti hormone i počeo ih je uzimati, ali učinak nije bio poželjan i postao je depresivniji, tužan, pa čak i suicidalne misli. Vjerovao je da je to sve zato što živi u pogrešnom tijelu.

Tada sam napravila “feminizaciju lica” i odobrili su mi operaciju promjene spola nakon samo 12 posjeta liječniku. Bilo je vrlo jednostavno, nisam imao problema s psiholozima koji su to odmah odobrili iako imam ADHD i internaliziranu homofobiju.

Istaknuo je i kako je u nekim zemljama problem ako psiholozi savjetuju protiv tranzicije ili dovode u pitanje nečiju odluku o tranziciji – jer se to shvaća kao transfobija. Tako psiholozi mnogima uglavnom odobravaju operaciju promjene spola, iako možda nisu ispunili sve potrebne “uvjete”.

– Odrastao sam u vrlo homofobnoj obitelji u kojoj su me učili da je biti gay pogrešno i grešno. A, kako sam muslimanka, učili su me da je loše privlačiti me muškarci, pa kad se pojavila opcija da bih mogla biti žensko – uhvatila sam se za tu ideju. Htjela sam biti žena kako bih pobjegla od svoje homoseksualnosti jer mi je ispran mozak da mislim da je to ono što nije u redu.

Danas mu je žao što se ikada deklarirao kao žena.

– Godinu dana nakon što sam počela uzimati estrogen, napravila sam silikone i operaciju promjene spola, što mi je žao, bila je to najveća greška u mom životu. I, baš zato što sam se trudio imati što više “pravih” intimnih odnosa, morao sam na još jednu operaciju, što je još više utjecalo na moje zdravlje i pojačalo depresiju.

Cijeli proces mu nije pomogao da se osjeća bolje u svojoj koži, naprotiv. Bilo mu je lakše dok je bio muškarac i igrao se rodnim ulogama, nosio žensku odjeću, a kad je postao žena osjećao se još gore.

Sto posto se osjećam kao žrtva okrutnog medicinskog i društvenog eksperimenta. Voljela bih da me je netko prije toliko godina zagrlio i rekao, “u redu je obući se kao žena, možeš nositi štikle, dugu kosu, što god želiš…”, kaže duboko potresena transrodna osoba.